Koliko puta od Boga tražimo neki znak da bismo povjerovali? Tražimo da nam se na neki način očituje, da bismo bili sigurni da je tu. Koliko smo samo nezahvalni za sve ono što je već
Hvala Ti moj Isuse, na tolikoj ljubavi. Ti ideš na križ, zbog mojih grijeha. Tvoje rane mi daju svijetlo. U Tebi moja duša odmara. Kada padnem, Ti me podižeš. Kada lutam, Ti mi put pokazuješ.
Ispod križa sam, spuštene glave. Osjećam Te, Tu si. Gledaš me i pozivaš da podignem glavu. Pogled mi putuje od krvavog dna drveta do Tvog pogleda. O, koliko li je Tvoje tijelo, Kriste, ranjeno, koliko
Hvaljen Isus i Marija! Dok korizmeno vrijeme polako prolazi, kao i svake godine, naša Frama organizira Put križa. Tako i ovoga petka, umorni od škole i različitih obaveza, pustili smo naše misli da odahnu. Kroz
