Sizifov posao ili Tantalove muke
Blagoslov, dar i prilika
„Bog nikada nije rekao da će putovanje biti lagano, no rekao je da će se ono isplatiti zbog dolaska na odredište.“ (Max Lucado).
Bez obzira volimo li putovati ili ne, svojim rođenjem započeli smo jedno putovanje zvano život. Kroz to putovanje prolazimo mnogo toga; od onih lijepih trenutaka i uspomena koje nam uvijek ostaju u srcu do onih manje lijepih. Toliko toga nam je u životu teret – bilo to stvari, bilo ljudi. Posao, škola, obitelj, društvo… Svaki aspekt života donosi i traži svoje. Ponekad čak ni sami ne znamo što nas to točno opterećuje. I tako se sve pomalo sastane, i fizički i psihički tereti, ali i oni tereti grijeha i savjesti, pa se zapitamo čemu sve. Zar ne bi bilo ljepše živjeti lagodno na ovome svijetu? Što će nam uopće sve to kad nas samo opterećuje? Toliko se trudimo, a teret života nas još više pritišće. Nerijetko se žalimo i ne prihvaćamo ga. Međutim, što bi bilo da ih nema? Kako bismo ojačali? Tko sam bez križa? Zasigurno je ogroman i težak i često želimo odustati, ali na nama je da ga prihvatimo. Sveti Alfonz Liguori kaže da onaj tko odbije križ, samo povećava njegovu težinu. Naravno da nas Bog nije ostavio same s tim silnim teretom, već nam je darovao ljude oko nas – našu obitelj, prijatelje, susjede… Uostalom, postoji netko tko je uvijek uz nas i kome se uvijek možemo obratiti, a to je On sam. Sigurno nije zamislio naš život kao nešto besmisleno. Svi ti „uzaludni poslovi“ i „besmislene radnje“ često donose puno više dobroga. Trebamo cijeniti dobrobit i blagoslove koji proizlaze iz našega križa jer sve će se isplatiti jednoga dana, makar mi trenutno ne vidjeli ništa od toga. Upravo tu je potrebna vjera i pouzdanje. Prisjetimo se da je sam Isus sišao na zemlju kako bi ponio križ. Svoj križ, a naše terete i grijehe svijeta. Toliko se ponizio da je postao čovjekom. Zbog nas i za nas. Budimo zahvalni na tome. Pokažimo da smo i mi dostojni ovoga života; da prihvaćamo sve borbe koje nam dolaze, a s njima i one radosti i blagoslove koje često ne vidimo. Naše putovanje se sastoji od svega toga. Iskoristimo to na najbolji mogući način i najvažnije od svega ostanimo uz Njega. Bez Njega ćemo teško dalje, a nitko neće nositi naš križ umjesto nas. Trebamo biti hrabri i uporni, a On će nas odmoriti kad smo izmoreni i opterećeni (Mt 11, 28). Ne trebamo se bojati. „Ni kipar nikada iz kamena ne bi načinio kip samo milovanjem, nego ga mora klesati i tući.“ (sv. Maksimilijan Kolbe) Nek’ nam sve bude na izgradnju. Život je blagoslov. Naš križ neka nam isto postane blagoslov. Uvijek se bori i nikad se ne predaj! Ne odustaj! Moli i ustraj! Hodaj naprijed i pouzdaj se! Život je dar, a sad nam je dana prilika. „Ovo je naše vrijeme u Božjoj povijesnoj crti. To je to. Što ćemo učiniti sa velikim, Božjim izdisajem ovdje na Zemlji? Jer mi smo samo para i trebamo to iskoristiti maksimalno. Mi smo na redu. Usmjeri nas Gospodine i potakni nas na djelovanje.“ (Beth Moore)