Dragi dnevniče!
Po rođenju je Bog svakom čovjeku odredio ljude koji će brinuti za njega od malena, ali i u svakom trenutku njegova života. Koji će biti uz njega i kada mu je teško i kada nitko drugi ne može biti. Koji će mu biti ruka pomoćnica u ovome svijetu gdje se na svakom koraku nalazi neki kamen spoticanja. Ti predodređeni ljudi su obitelj. Sigurno ne uvijek savršeni, sigurno ne uvijek onakvi kakvi bi mi željeli da jesu, ali sigurno oni koji će najviše brinuti za tebe i koji te neće pustiti da se utopiš u oluji života. Možda će te pustiti da probaš, da iskušaš to nešto novo, pustit će da te valovi poljuljaju kako bi osjetio što je život i kako bi sazrijevao za trenutke osamostaljenja, ali nikad te neće pustiti da se utopiš u tim olujama, ako se i topio oni će biti uz tebe kako bi lakše to podnosio.
Znali su te i razočarati, i povrijediti, ali uvijek su te voljeli i uvijek će te voljeti.
Ja mogu reći da uz obitelj koju mi je Bog podario, koju nisam mogla birati, imam još jednu obitelj, također od Boga darovanu, ali izabranu. Ljudi čije je zajedništvo toliko jako da ga osjete i oni koji nisu dio toga, ljudi koji odašilju posebnu neku radost i toplinu koja je počesto toliko iritirajuća onima koji nisu dio nje, ljudi među kojima mogu biti potpuno ja, mogu čak i reći ljudi među kojima sam ja postala ja.
Franjevačka obitelj.
I zbilja što više vremena prolazi i što se ja više odmičem od te obitelji, počinjem sve više shvaćati zašto ih mogu zvati obitelj. Ponekad kad bih došla umorna od ovoga svijeta, u framaškim prostorijama bih osjetila toliku toplinu i mir, čak boraveći sama u tim trenucima. Na našem Brigu i tužna bih se osjećala ispunjeno i stvarno u svakom trenutku sam osjećala da tu pripadam. Kada bih ranjena došla i nisam mogla o tom pričati tu su bili ljudi koji su me svojom “ludošću” pokušavali osloboditi te ranjenosti, koji su bili spremni kraj mene sjediti i satima dok se ne oslobodim izreći ono što me boli kako bi me samo slušanjem oslobodili te boli. I ti ljudi stvarno osjete kad ti trebaš pomoć, nekad osjete da ništa ne trebaju pitati pa ti udijele najsnažniji zagrljaj na ovome planetu i time ti govore da što god trebaš oni su tu, pomoći će. Osjetila sam da je to obitelj, svaki put kad sam vidjela koliko se iskreno raduju jedni zbog drugih, kad sam i sama to osjetila. I ponekad mi stvarno bude toliko čudno kako toliko brojna zajednica može djelovati kao jedno. Toliko individua na jednom mjestu, a sve jedna obitelj i jedan duh. I tada vidiš da je to Njegovo djelo i da na tom mjestu stvarno djeluje Njegov duh. Dokle god nas bude spajao Krist i djelovao među nama, snaga povezanosti ove obitelji neće opadati, obitelj će sve više rasti i rasti, dom će sve više biti topliji.
I uvijek me posebno raduje i iznenadi kad vidim da se ljudi koji su godinama prije mene izašli iz Frame idalje osjećaju dobrodošlo tu. Uvijek im se lice posebno ozari kad nas vide jer oni znaju što mi međusobno osjećamo budući da su to i sami bili pozvani osjetiti.
Zato hvala Ti na drugoj obitelji i hvala Ti što si upravo meni darovao drugu obitelj!