Cijeli naš život, htjeli mi to ili ne, susrećemo ljude. Ne samo da ih susrećemo nego i živimo, suživimo, družimo se s njima. Na neki način smo „osuđeni“ jedni na druge. Nema nam bježanja, svi smo smješteni na jednoj velikoj lopti i koliko god netko govorio da voli biti sam, da voli provoditi vrijeme u samoći bez ikoga opet u drugu ruku nitko ne može izdržati dugo bez brata čovjeka. Neki ljudi su nam bliski, neki nisu, neki su nam opet bliski jer nam moraju biti bliski, neke smo birali, a neke nismo kao što se rekne. Ja bih ovdje promišljao ovu kategoriju ljudi koje smo sami birali. Mislim na naše prijatelje. U prijateljstvima uvijek ima dinamike i nikada nije dosadno. Nekada nam dođe da se tih ljudi odreknemo preko telektesta, a već sljedeći trenutak ih ne bi dali ni za suho zlato.
Osuda na prijateljstvo
Svi smo mi prije rođenja bili na jednom sudu gdje nas je Bog osudio da budemo u određenim trenutcima određenim ljudima prijatelji. Kad nas je to već zapalo, mislim na to da smo mi ljudi svi na jednoj velikoj lopti, onda bi bilo poželjno da se ponašamo pristojno prema ljudima koji su nam darovani. Kažu gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna. Tako čovjeku može postati tijesna i cijela naša planeta, ako je bijesan, ako nije dobar prema ljudima ma postane mu tijesno i u srcu pa postane tvrd i bezosjećajan.
Biti prijatelj je jedna od najljepših zemaljskih titula koje možemo dobiti, koju možemo nositi. To je čisti dokaz ljubavi prema nekome. Kao što je govorio jedan moj prijatelj: “Kada Bog hoće pokazati koliko voli čovjeka onda mu dadne prijatelja.” Kako lijepa slika za promatrati taj odnos. Preko prijateljstava do nas dolaze mnogi blagoslovi i to ne oni prolazni nego oni trajni koji ispunjavaju biće. Kako je lijepo znati da se to može dogoditi i preko mene, da i ja mogu biti kanal ljubavi, radosti i biti smisao za nekoga. Toliko dobroga se može dobiti preko jednog iskrenog i pravog prijatelja. U tome leži silno bogatstvo.
Mjerna jedinica za prijatelja
Što bi bila mjerna jedinica za prijatelja? Ovo je pitanje koje najviše muči ljude kod njihovog kruga prijatelja. Svatko ima svoj pogled na situaciju i netko misli da se više daje nego osoba nasuprot njemu, ali nije stvar toga. Rekao bih jednu stvar, a to je da sa pravim prijateljima ne trebaš stalno „piti kave“, ne trebaš se čak često ni čuti s njima. S pravim prijateljima osjećaš slobodu i nenavezanost. Onaj tko zna biti prijatelj nikada ne maše prstom, ne ucjenjuje, ne važe na tezulji. To su prava prijateljstva, ona koja osjećaš u sebi, ona u kojima patiš sa prijateljem, ali se i istinski raduješ, svaku emociju proživljavaš skupa. U pravim prijateljstvima je sve jasno i transparentno.
Recept
Kako biti dobar prijatelj? Jednostavno tako da izgaramo za te ljude, da se dajemo do kraja iz ljubavi. To nas je naš Isus učio. Kaže On da nema veće ljubavi od one kada život svoj položiš za svoje prijatelje. Onda nas je nazvao svojim prijateljima. Dalje znamo što se dogodilo. Isus je dao život svoj za nas, nije imao prazne riječi. Ono što je govorio to je i radio. Neka nam to bude savjet za odnose s ljudima. Od nas se neće tražiti da položimo svoj fizički život za druge, ali položimo ga drugima iz ljubavi kako bi im bilo dobro!