Jeste li katkada imali osjećaj nijemosti pred nečim velikim? Zamislite koliko nešto može biti dragocjeno da čovjeka susretne sa siromaštvom vlastitih riječi.
Lijepi su bili ti dani. Taj petak i škripava dvorana. Čekanje zadnjeg školskog zvona i trčećim korakom ulazak u framsku – riznicu zajedništva i prihvaćenosti. Odmaranje i obnavljanje duše na Brigu. Pokušaj pamćenja nečije face, a nekoliko godina kasnije, ne možeš zamisliti život bez te face. FRAMA. Tu sam se susrela sa svojom nijemošću. Eh tih 5 slova… Toliko toga je stalo i još stane u njih.
Nedavno sam izvukla jedno starije pismo u kojem stoji: „želim ti da voliš svoj odraz jednako u bistrom moru i blatnjavoj lokvi“. Tu sam se zaustavila. Tu je prestala moja nijemost. To je Frama. Prihvaćanje odraza, i u bistrom moru i blatnjavoj lokvi. Logika svijeta je drugačija. Uči nas da prihvaćamo ljude samo po svojim mjerilima, u bistrom moru. Zar to nije polovičnost? Svijet nameće da pred drugim moramo ispasti veliki i moćni. Zar nije veličina susreta kada pred drugim priznajemo svoju ranjivost i malenost? Svijet nas uči da što više imamo, bit ćemo sretniji. Zar čovjeku nije malo potrebno? Osobe koje voli i koje ga vole? Svijet nam pokazuje da su najvrijednije stvari najskuplje. Zar ono što nam je najvrijednije nije besplatno? Svijet nas vuče za sobom i gubimo se u njemu. A zar nije dovoljno tu gdje jesmo, biti? Frama nam dopušta biti. Mjesto u njoj čeka svakog pojedinca. Bez obzira kako izgleda, koliko ima prijatelja, je li malen/velik, siromašan/bogat, tužan/sretan, sebičan/darežljiv. Veliko je imati negdje svoje mjesto pa i kada se odraz u lokvi isprlja. Svijet takve odraze odbacuje ili ih ljudi pokušavaju sakriti, a u Frami se ti blatnjavi odrazi pretvaraju u bistra mora. Zašto? Čovjek u njoj osjeti da je ljubljen i prihvaćen i počinje se otvarati drugom. Tu počinje izgovarati ono najintimnije o sebi i dolazi do mira jer ga druga osoba nije osudila, prihvaća ga u njegovim slabostima. Prihvaća ga jer je i nju n(N)etko prije, tu prihvatio. Kada jednom doživi tu Božju ljubav i prihvaćenost preko čovjeka, počinje prihvaćati sebe i bolje razumjeti drugog. Na to nas Frama potiče, na zajednički hod prema Nebu. Tek kada prihvatim svoje slabosti i mane, odraz u blatnoj lokvi, mogu dopustiti Bogu da ih preobražava i pročišćava. Dok god bježim od onoga što je u meni, stvaram prepreku na putu, a prihvaćanjem dopuštam da to bude prolaz kroz koji ulazi Božja milost i odraz iz blatne lovke pretvara u čisto, bistro more.
Franjin sljedbeniče. Sjećaš li se zbog čega si došao na Framu? Što god to bilo, On te je ovdje htio, na ovom brežuljku, u ovom bratstvu, među ovim ljudima. Ugledao te je i pozvao jer ti tu nešto dragocjeno želi darovati. Možda misliš da si sve primio, ali dopusti Mu još da bude Darovatelj. Ne boj se voljeti Framu i brežuljak na kojem se nalazi. Frama je to, nećeš biti na gubitku, samo možeš stostruko više primiti. Frama je to, neće te ostaviti samog jer gdje god postoji jedan u potrebi, Bog drugog zove da odgovori na tu potrebu. Frama je to, uči da ne prljamo odraze drugih, nego da ih prihvaćamo i usmjeravamo k Odrazu. Frama je to, gleda prema Nebu. Lijepi su ti dani i sada, možda nema škripave dvorane u kojoj su stariji framaši ostavljali svoje tragove franjevaštva i zajedništva, ali sadašnje generacije donose nešto novo, daju drugačiju dubinu prostorijama, stvaraju nove uspomene i svojom prisutnošću grade i ostavljaju čvrste tragove budućim naraštajima, utiskujući svoja stopala na Brigu.
Brate i sestro, neka ti Brig bude mjesto susreta i pronalaska. Toliko lijepog i velikog te tu čeka, ako mu se otvoriš. Brig pomaže nositi križ, a odraz u blatnoj lokvi pročišćuje. Bog je rekao Mojsiju da napravi zmiju od mjedi, uzdigne je visoko i tko bude ujeden i pogleda u nju, ostat će na životu. Tu vidimo da spasenje života počinje pogledom na sliku onoga što oduzima život. I drvo križa, koje je bilo simbol prokletstva, rezervirano za političke buntovnike, postaje drvo spasenja. Tako je i s našim križevima i blatnim lokvama, na početku izgleda da guše i ubijaju život u nama, a nakon nekog vremena, kada ih pogledamo tj. prihvatimo, vidimo da postaju prolaz kroz koji je On spuštao i spušta svoju milost. Frama nas uči da čuvamo odraz drugoga, kakav god bio i dopuštamo da drugi čuvaju naš. To je veličina odnosa. Besplatnost. Dar. Teško je to pronaći. A tu, na Frami, u okrilju Briga, toliko dobrih mladih ljudi čuva, prihvaća i ljubi odraze braće i sestara i jedni druge privlače k Cilju, k bistrom Moru jer u bratovu odrazu traže i pronalaze Kristovo lice.