Dragi dnevniče!
Isus – najbolji prijatelj!
Koliko vjerujem u to? Koliko zbilja iskrena srca mogu reći da je Isus moj najbolji prijatelj? Ne mogu. A trebala bih…
Zašto?
Ponekad se pitam stvarno koliko mi ljudi mogu pružiti. Svijet bez prijatelja ne bi bio isti, bez ljudi koji te vole, koji te cijene i pružaju ti podršku i onda kada ju možda svojim postupcima ne zaslužuješ, čuvaju ti leđa. I zbilja znam da bih u mnogim trenutcima teško prebrodila nemoći i nevolje da nije bilo prijatelja. Ako ništa da me pokušaju nasmijati i podsjete me da će sve na kraju biti u redu koliko god se teško u tim trenutcima činilo. Ali i oni su na kraju krajeva ipak samo ljudi sa svojim vrlinama i manama. Putevi će nam se možda razići za par mjeseci, godina, možda su se s nekima već razišli. Možda će ipak s druge strane neki biti uvijek tu u blizini, ali ipak zbog užurbanosti ovoga svijeta i raznih životnih situacija neće ti moći pružiti ono što ti u tome trenutku treba iako bi možda iskreno htjeli da mogu. I tko mi u tim trenutcima ostaje? Kad na prvu poletim s odgovorom rekla bih da preostajem sama sebi, da je bitno kako ću se nositi sama sa sobom, koliko ću izgraditi sebe da se u tim trenutcima znam izboriti i nastaviti živjeti punim plućima. Ali, je li to zapravo tako? Što je s onim jedinim istinskim dobrom? Ako postoji jedna osoba koja poznaje cijeloga tebe do dubine duše, u najzavučenije kuteve tvoga srca i unatoč tome te voli iznad svega i nikad ne odustaje od tebe, što bježati od Njega i ne pustiti sebi da ti On postane najbolji prijatelj kada to svakako i je. Voli do najveće boli i spreman je umrijeti za tebe (koliko si puta to čuo od nekoga?). Ali On nije samo spreman učiniti to, On je to zbog mene već prošao, umro je iz ljubavi prema meni. Najveći prijatelj, jedino istinsko dobro. I lijepo je uzvratiti prijateljstvo i održavati ga. Kao sa svakim drugim prijateljem, pozovi i Njega da dođe da popričate, pozovi ga da prošetate, razgledate, da se skupa smijete. Pozovi i Njega da samo sjedite i skupa šutite (jer s najboljim prijateljima i to je ugodno, zar ne?), pozovi Ga kad si sretan da podijeliš tu sreću s Njim, pozovi kad si tužan da zatražiš od Njega utjehu. Zašto Ga ne bih pozvala u svaki trenutak svoga života jer s najboljim prijateljem je ugodno boraviti i nikad ti neće dosaditi. Pa pozovi Ga i budi spreman da se možda nekad i posvađate jer nije bilo onako kako si ti želio, ali isto budi spreman pozvati Ga i ispričati mu se za to. Pozovi Ga kad god jer On ima svo vrijeme ovoga svijeta za tebe…
A onda kada On primjeti da možda nekad u svojoj tuzi, radosti, užurbanosti, srditosti nisi svjesna Njegove prisutnosti i ne primjećuješ Njegovu pomoć poslati će ti drugog prijatelja da te zagrli i sasluša i da osjetiš pomoć i onako će ti se iz daljine slatko nasmijati jer ne vidiš da je to opet Njegovo djelo.
Hoću li sada nakon ovog podsjetnika promijeniti nešto? Trebala bih…
Tko je tvoj najbolji prijatelj?