Dragi dnevniče…

Osjećaj slabosti i nemira dovukao me do tebe. Želim ti ispričati sve ono što me guši i sav moj unutarnji nemir. Želim sve svoje misli i osjećaje podijeliti s tobom.

Prosinac je. Hladnoća i mraz uvukli su se među ljude, među srca. Gradska svjetla, lampice i borovi ukazuju na lažni sjaj. Prolaznost i traganje ljudi za izgubljenim vremenom doživljavaju svoj vrhunac. Ljubav, nada i mir sve ono što će se roditi i što Božić treba učiniti čarobnim izgubilo je svoj trag u magli.

Pomno sabirajući misli prožete lutanjima, na tvoje prve stranice dnevniče, osvrćem se na dijete. Na maleno stvorenje koje spašava cijeli svijet. I znam… Ostalo je još malo vremena da se popravim i spremim za Tebe. Da oprostim, zaboravim i ponovno zavolim sve istinito. Da u mojoj i tvojoj duši, čovječe, svjetlo pronađe svoje mjesto. Neka to bude novi početak. Početak nečega uistinu dobrog. Neka i ovaj naš početak, dnevniče, ponese sa sobom sve one dobre i vedre misli. Neka maleni Isus uđe u beskrajno čista i ispunjena srca.

“Raduj se cijeli svijete Božji sin nam dolazi.”