Dragi dnevniče!

Često sam se pitala gdje je On
I zašto ga nema,
Onda kada je pravo pitanje bilo
gdje sam ja.
Ponekad i zašto me ne ljubi,
Onda kada sam ja Njega ljubila
Judinim poljupcem.
Znala sam se pitati,
Čemu ovolike rane?
Pa sam shvatila
Ako ih ne bi bilo
Kroz što bi se On provukao?
Kao i sad
Uvijek je bio tu.
Ponekad se skrivao u mojoj sjeni,
Dok mu nisam dopustila da me osjeni.
Kada sam se bojala leta,
Bio mi je i lijevo
I desno krilo.
Kada se usnama bilo teško pomicati,
Uho duše je čulo Njegov šapat.
Ohrabrujući šapat.
Prikazuje se
I uvijek se prikazivao jednostavno.
Najjednostavnije.
U čovjekovom obličju.
U osobi pokraj mene.
U osobi samo nalik manjoj od mene.
Toliko bogat,
Najbogatiji.
Siromaštvom.