Dnevnik jedne framašice

Dragi dnevniče…

Zamišljam se kao cvijet.
Rađam se i rastem iz dana u dan,
a kada dođe ono
tmurno vrijeme,
skupim se u sebe.
Zatvorim se i ne izlazim.
Ali upravo taj cvijet,
kada dođe onaj
savršen trenutak,
otvori se.
Raširi svoje latice
i strši svojom ljepotom.
Savršen trenutak
kojega načini Stvoritelj.
Da bih se otvorila
u onom tmurnom vremenu
svoga života,
potrebno je posvetiti se
Njemu.
Bitan je samo trenutak-
Savršen.
Njegov.