Frama treba vaše srce

Sjedim u sobi i razmišljam što raditi i kao da mi sv. Franjo pošalje misao – daj piši malo o svojoj Frami, nisi odavno. I sjednem i odlučim pisati… Tog trenutka sasvim slučajno su pored mene bili papirići, poruke koje sam dobila na saboru naše Frame 2021. g. i tog trenutka izvučem iz koverte: “Nasmiješi se, Bog te voli.” Osjetih toplinu oko srca i počeh se smijati. Zamisli, Bog me stvarno voli, sve nas voli… Kako nestvarno, zar ne? Prolazim kroz neko teško razdoblje u životu i osjetila sam po prvi puta u životu da su to prave riječi koje trebam čuti. Svi mi imamo teška razdoblja u životu i teško je proći kroz to sve sam, ali sva sreća da sam na vrijeme shvatila da je Frama ta koja liječi sve, vjerujte mi na riječ. Bio tužan, neraspoložen, ljut sam na sebe i sve oko sebe, Frama je ta koja me uvijek podigne. To nešto u njoj što vjerujem da mi mladi nismo imali priliku nigdje osjetiti, ta neka sreća i ti neki maleni ljudi, koji su tu baš da nas oraspolože i pričaju s nama. Ljudi moji, budite tu dok imate vremena, dajte sebe i sve od sebe dok ste na tom našem Brigu kad god imate priliku jer kad prođu godine i kad shvatimo koji smo blagoslov dobili na toj Frami, bit će nam krivo što svaki dan, svaki naš slobodan sat, nismo bili tu jer tu je živi Bog. Kao što mi je moja bivša čobanica rekla: “Frama treba tvoje srce, zapamti!” Nekako sam tek sada počela shvaćati da Frama uistinu treba moje srce i baš mene ovaku kakva jesam, jer svi smo mi ljudi od krvi i mesa i svi griješimo, ali nas mlade baš ta naša Frama potiče da budemo bolji ljudi i da pomažemo drugima.
Dragi moji framaši, sve svoje brige odnesite na naš mali Brig i olakšat ćete sebi, zapamtite! Frama treba vaše srce!