Potaknuta nekim svojim mislima, u ovoj kolumni želim pisati o onome gdje sve počinje i završava – o obitelji. Znajući da ću pisati o tome zanimalo me kako knjige, internet i razni izvori definiraju obitelj na jednostavan i objektivan način. Više ni ne znam gdje sam to pronašla, ali jedna definicija mi se učinila zanimljivom, a kaže da je obitelj jedna od najdugovječnijih institucija te da je tema i izvor nepresušnih rasprava. Obitelj je najvjerojatnije jedina stvar na ovome svijetu prema kojoj ne mogu biti objektivna pa mi se ta riječ institucija učinila ipak previše hladnom u kontekstu s riječi obitelj.

Moja definicija obitelji je zajedništvo i ljubav, pri tom ne gledajući na to kroz ružičaste naočale da je sve savršeno, ta dva pojma se u obitelji odražavaju na poseban način kao nigdje drugo.

Svi znamo da u obitelji nema potrebe za pretvaranjem, laganjem, glumljenjem onoga što nismo – jer prava obitelj svakog člana poznaje u srž. I kada se dogode padovi, kada se međusobno povjerenje članova poljulja, obitelj unatoč svemu ostaje zajedno jer ljubav oprašta sve greške. I kada se članovi odvoje – kada djeca odu u drugi grad zbog posla, studija… lijepo je znati da uvijek, kada god požele, mogu doći kući gdje ih raširenih ruku i s veseljem čekaju roditelji i svi ostali članovi.

Obitelj u kojoj smo rođeni je naša prva obitelj, kao što sam gore navela – to je obitelj u kojoj sve počinje. Ona definira čovjeka od samoga rođenja, djeci su roditelji uzor, djeca upijaju kao spužve i kopiraju pokrete starijih, njihove riječi i sve ostalo. Djeca vremenom odrastaju i sami sebi stvore put, stvore neke nove obitelji. Svi znamo da kao obitelj ne moramo smartrati samo ljude s kojima smo krvno vezani. Kroz život stvorimo puno obitelji – prijatelje, zajednice, ljubavi…

Kad se u nečijem društvu osjećamo ugodno slobodno možemo reći da se osjećamo kao kod kuće. U svom životu, Bogu hvala, imam sreću da mogu reći da imam krug prijatelja koji su moja obitelj. Zatim zajednica, nemam drugi primjer, a ni ne treba mi bolji primjer od ove zajednice za čiju stranicu pišem kolumne. Kako sam se tek tu osjećala – mjestu gdje sam ono naučeno iz svoje prve obitelji podigla na višu razinu. Tu sam naučila kako se još iskrenije grli, sluša drugoga, pomaže bez ikakve koristi od toga, prihvaća bez obzira na različitosti… Iako više nisam član Frame, mogu reći da je Brijeg idalje moj dom – mjesto gdje će uvijek biti naša crkva i moji ljudi s kojima sam se osjećala kao obitelj.

Nekome tko nije iskusio biti član bilo koje obitelji teško je zamisliti o čemu sam upravo pisala jer se taj osjećaj ne može opisati riječima. Nekome je možda suludo trošiti vrijeme na neke ljude jer nisu iskusili plodove onoga koliko se dadneš bilo kojoj zajednici, toliko i primaš. 

A sada bih se htjela prebaciti na drugi dio definicije s početka kolumne, a to je da je obitelj tema i izvor nepresušnih rasprava. Ovdje se može misliti na rasprave u obitelji ili o obitelji kao o objektu nečijih rasprava. Uglavnom se u oba slučaja izražava nečije nezadovoljstvo. Obitelj je oduvijek na posebnom udaru, neki vanjski faktori žele unijeti nemir u obitelji te uzrokovati mržnju među članovima. To je tako od samih početaka, vrag nastoji uništiti ono od čega počinje svako dobro. U obitelj je Bog usadio tu klicu dobrote da svaki čovjek od samog početka bude odgajan u ljubavi, a pravi primjer nepokolebljive ljubavi i dobrote je Sveta Obitelj za koju ni ne trebamo spominjati na koliko je prepreka naišla kroz svoj život.

I suma sumarum svega – imamo obitelj iz koje sve počinje, a to je obitelj koju ne biramo i iz nje moramo izvući ono najbolje što nam ona pruža, a isto tako i dati svu našu ljubav na raspolaganje prvo našim najbližima. Zatim obitelji koje smo sami našli, izabrali, stvorili… U te obitelji svatko donosi ono iz prvih obitelji i nastoji sve spojiti u jedan dobar odnos koji funkcionira.

Svaka obitelj u koju se dajemo i iz nje primamo je zemaljska slika raja, stoga bismo se svaki dan trebali zahvaliti na tom daru, a i pomoliti se da naše obitelji budu male zrake Božje ljubavi na ovoj zemlji. A sada predlažem da oni, koji su došli do kraja ove kolumne izmole i ovu molitvu za obitelj:

Bože ljubavi i dobrote,

Tebi povjeravamo svoju obitelj

i sve obitelji naše nad/biskupije,

domovine i cijeloga svijeta.

Oslobodi nas sebičnosti

i daruj snagu svoga Duha

da spoznamo i promičemo

svetost braka i obitelji.

Učini da i danas sjaji ono

što si stvorio na svoju sliku i priliku

i posvetio vezom Krista i Crkve.

Blagoslovi zajedništvo supruga

i daj im milost da velikodušno

prihvaćaju dar života.

Vjerni svome svetom pozivu

neka Te slave i u dobru i u zlu.

Prosvjetljuj djecu i mlade:

ispuni im srca životnom radošću

i snagom istinske ljubavi.

Sve nas blagoslivljaj

zajedništvom u svetoj Crkvi

da se u svakoj našoj obitelji,

toj pravoj kućnoj Crkvi,

žive i naviještaju divna djela spasenja.

Po Kristu, Gospodinu našem.

Amen.