Bliži se… Bliži se onaj tjedan, tjedan u kojem bih htjela što manje govoriti, a sve više osluškivati. Što manje pametovati, a što više služiti. Čini mi se da bi sve ovo do sad – cijela korizma mogla stati u taj jedan tjedan, taj tjedan pun tereta, a opet pun smisla.

Taj tjedan koji ima posebnu težinu, koji nije težak po obavezama, u kojem se neću opteretiti fizički, ali ipak tjedan u kojemu će moja nutrina osjetiti nešto čudno, onu gorčinu zbog onoga što sam napravila nekome – onoga što sam napravila Tebi.

S tim tjednom se bliži i taj petak, zgrožavam se od pomisli da je netko imao srca prikovati Te uz križ, ali se potom sjetim riječi koje sam jednom čula – da svakim grijehom i propustom ja zapravo razapinjem, čavlima probadam Tvoje ruke, svete ruke koje me štite. (I fascinantno mi je kako je čovjek uvijek u stanju prvo pomisliti na druge i osuditi njih, a ne sebe.)

Zapitam se često jesi li zadovoljan sa mnom, što bi bilo da se sada sretnemo, što bi mi rekao?

Tako bih htjela biti Ivan, biti onaj koji je do kraja ostao uz Tebe. Razmišljam i shvaćam da sam sve, samo ne to – bar ne u potpunosti, a znam da kod Tebe nema ništa polovično.

Više sam poput onih učenika koji nisu mogli bdijeti pa su zaspali, poput Petra koji je bio siguran da Te neće izdati, a izdao Te.

Sjetim se i onog ludog siromaška iz Asiza, svetog Franje. Koliko li je on gorio za Tobom i bio žedan Tebe da je 40 dana uspio provesti u samoći uz samo pola kruha? Kako je on više puta godišnje proživljavao korizmu, a meni se odulji i ova jedna? Kako je njemu samoća bila toliko ispunjena, a meni se čini toliko tjeskobna? Svjesna sam da je odgovor na sve jako jednostavan, ali se od svoje sebičnosti često ne mogu prepustiti Tebi da vodiš moj život i moje misli.

Kako bi bilo lijepo samoinicijativno se povući u samoću. Povući se u samoću koja ispunjava, koju ne zanima što je okolo jer će kroz tu samoću sve doći na svoje mjesto. Ugasiti sebičnost i dopustiti samoći da riješi sve probleme…

I na kraju, kad vidim koliko sebičnosti postoji, zapitam se kolika li je Tvoja ljubav Isuse, ta ljubav koja je tog jednog petka dala život za svoje prijatelje?