Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim…
Ove riječi početak su Pjesme stvorova svetog Franje Asiškog. Franjo kao vječni zaljubljenik u našeg Stvoritelja, na predivan način opjevao je sve stvoreno i u svemu vidio sliku Svevišnjeg i Njegovog Božanskog sjaja. Volio je jednostavnost i skromnost i u istima je tražio i pronalazio Boga.
Nedavno je jedan svećenik u propovijedi rekao da su sve velike stvari u životu jednostavne. I stvarno je tako. Naš Bog je jednostavan. Samo smo mi ljudi po svojoj naravi takvi da volimo komplicirati i ići zaobilaznim putem. Volimo puno analizirati i preispitivati i tako često krenuti stranputicom. Gospodin nam daje da ga svakim danom možemo prepoznati u svemu stvorenom oko nas. U onome što je za nas tako čudesno isplanirao i dizajnirao. Samo u jednostavnosti i skromnosti možemo pronaći Njega. U jednostavnosti i skromnosti se krije jedna dubina i misterij. Krije se ljubav, a što je ljubav nego sami Bog.
Sveti Franjo je često išao na osamljena mjesta izvan grada, kako bi u ljepoti prirode, daleko od svih, otkrio Stvoritelja. U tišini koja neobično glasno odjekuje. U samoći koja je tako ispunjena. U tim trenucima je dovoljno samo šutjeti. Slušati, gledati, mirisati i osjećati svojim osjetilima. Ušima slušati pjev ptica. Očima gledati predivne boje, predivne bogate krošnje koje samo naš Umjetnik svojim kistom može napraviti. Mirisati… Osjetiti ljepotu i ljubav Božju. Osjetiti Njega koji je mir i spokoj. Tako jednostavno. Samo se prepustiti u Naručje. Postati svjestan da si i ti dio tog savršenog stvaralaštva. I tako zadivljen shvatiti da si baš ti, Njegovo najsavršenije djelo. Njegov original.
Svi smo stvoreni za velike stvari. Svatko od nas je Božja olovka različite boje i nijanse. On nas poziva da baš mi svojom nijansom doprinesemo slici ovoga svijeta. Ne da budemo kopije, nego jednostavno samo ono što jesmo.
U tome nam također uzor može biti sveti Franjo. Bio je toliko autentičan i neponovljiv. Imao je svoj cilj. Živjeti i umrijeti za Krista, bez obzira na sve okolnosti koje su se oko njega tada događale. Zračio je mirom i poniznošću, najviše zato što je slijedio volju Nebeskog Oca i bio onakav kakvim ga je Gospod zamislio.
Počnimo i mi gledati Božjim očima. Počnimo živjeti tu jednostavnost. Jer u njoj je punina. Život neće biti uvijek jednostavan, ali mi možemo nastojati biti jednostavni. Jednostavni u molitvi, u radu, u razmišljanju, u odnosu s drugima. Jednostavni smo kad ne želimo ništa drugo nego da Mu budemo blizu i da vršimo Njegovu volju. Samo onda kad želimo biti jednostavno Njegovi. Jer samo On sve okreće na dobro, onima koji ga ljube.
Hvaljen Budi Gospodine moj, Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.