Teško je… Stvarno je teško ostaviti sve. Ostaviti ovaj Brig. Nije Brig samo mjesto, Brig su ljudi. Brig je kada te netko gleda očima punim povjerenja. Brig je kada te netko očekuje raširenih ruku onda kada ti je najteže. Brig je svaka suza radosnica, a i ona manje radosna. Sve je to Brig. I taj Brig je jako teško ostaviti.
Tu, gdje mi imamo sve, mnogi ne vide ništa. Taj kamen, taj brežuljak puno je više od samo zemlje i krša. Moj Brig ima srce. Srce koje otvoreno čeka nove duše koje će jednog dana doći i naći utjehu. Moj Brig su ruke. Ruke koje će uvijek svakoga čekati raširene i tako jako zagrliti. To nijedan čovjek ne može. Moj Brig je osmijeh. Osmijeh koji će popraviti svaki dan i izbrisati svaku suzu. Moj Brig je glas. Glas koji mi kaže: “Možeš dalje, ne boj se!” Moj Brig je molitva. Molitva koja u šutnji najglasnije govori. Svako stablo nosi svoju priču, svoju molitvu. Moj Brig je poseban. Posebniji od svakog mjesta i od svakog čovjeka. Moj Brig je utjeha. Utjeha koja kaže da će sve biti u redu, jer hoće, jer je tu Brig. Moj Brig je zvijezda. Zvijezda koja najljepše sjaji u noći. Sve je to moj Brig. Možda jednog dana ti nađeš “svoj Brig”, možda baš ovaj Brig postane tvoje sve.
Unutar nas je snaga koja neće lako stati, dok je god našega Briga. Pa dođi, evo, i vidi. Brig je najveća utjeha koju čovjek može pronaći. Tu te čeka Spasitelj. Na našem Brigu. U našoj Kamenoj Ljepotici. S ljudima kojima je Brig ono što tebi može postati. 🙂
Na Brigu je bilo svega. Od poznanika, preko prijatelja, do nerazdvojnih razgovora na Bakamuši. Glazbena, molitvena, čitačka… pa onda katkad i pokoja pizza. Dok je hrane, ima i nas. Naš Brig je uvijek odzvanjao smijehom i pjesmom. Znao se dogoditi i pokoji zvuk neke životinje kojeg, naravno, nije proizvela životinja, ali sve je to dio tog našeg Briga. Brig je bio i ona pjesma koja niti jednom od nas nije dosadila. Jer lutao je pogled svaku večer, tražio Krista s ovoga Briga, a tu ga i našao, upravo na tom Brigu. Krist nam sve dade, a mi smo iskoristili koliko smo mogli. Brig su one neispavane noći dok razgovaramo kako smo ostali ispunjeni poslije nekog klanjanja ili grupnog sastanka. Brig su oni dani kada u kući nastane galama jer svi vide da si našao novi dom tu na Brigu i “ne silaziš s njega”. Brig je jedno čudesno mjesto puno čudesnih ljudi. A Brig njih nikada neće zaboraviti, kao ni moje srce.
Za kraj… Brig je Frama, a Frama je Brig. Doći će dani kada možda ovo dvoje neće više biti povezano, ali uspomene ostaju usađene. U srcu, u Brigu, u Frami. Sve što živimo Njegova je volja i u radosti ju vršimo. Ponosan je sveti Franjo na sve ovo kroz što su Frama i Brig prošli. Hvala mome Brigu, mojoj Frami i dragom Bogu!