Krv na kamenu

Mrak i tama,
Noć je pala,
Ne budi jutro,
Ne budi grad.

Krv na kamenu,
I pepelom prekriven prag,
Sjena što na zidu šapće,
Povijest je zaboraviti neće.

U rupi tamnoj,
Bez nade i imena,
Šezdeset i šest stoji,
Samo smrt ih čeka.

Ne zvone zvona,
Guta ih tama,
Dok ih vatra,
Polako ubija.

Križ na podu,
I mrak na oltaru,
Sve su ostavili,
Narodu svomu.

Al’ nije ih smrt uzela,
Plamen vjere još se žari,
Nije ih Gospa zaboravila,
U krvav kamen, suze skriva.

Nije im sada kraj,
Jer su došli u vječni raj,
Tu žive heroji naši,
Tu u srcima našim.