Bit će dana, kad će u tebi sve biti bez snage, bez života, okruživat će te tama, led, pustoš ali će se nad svim tim uzdizati štit vjere, koga se imaš držati. Znaj, pobožna dušo, da bi tvoja ljubav, vjera i ufanje postali veći, jači i nebeske kreposti, Gospodin će dopustiti da i u njima trpiš, da sumnjaš i da se mučiš. Napadat će te hladnoća, dolazit će protivnosti prema Bogu, mržnja na sve što je sveto i nebesko. Okruživat će te sumnje, dvojbe i nerazumijevanja, pa će te napadati zaborav i tupost u vjerskim stvarima, i ti ćeš biti bez svake duhovne, vjerske okrepe i utjehe. Bit ćeš tako duhom slomljena, da će ti se činiti nemoguće dignuti se iz toga stanja. Sve što te je prije zanosilo i dizalo, hrabrilo, bit će bez života i upliva na te. Tada ćeš plakati i tužiti se: „Sve je u meni propalo! Nemam ljubavi, nemam vjere, bez ufanja sam, očajavam i propadam jadna.“
Blago tebi, ispuniš li i ovdje volju Božju, koja te želi ovom najosjetljivijom kušnjom pohoditi, očistiti i najviše usavršiti!
Ne boj se, dobra dušo! To je kušnja kojom Isus hoće iskušati tvoju vjeru, tvoju ljubav i ufanje. On hoće da mu daš dokaze svoje nadnaravne ljubavi, vjere i ufanja i da ove svete kreposti u tebi budu, tebe vode i da se njih držiš, pa neka te napadnu svake muke i dvojbe. On hoće da u njima ne bude ništa ljudskog, tvoga već sve njegovo. Da se ne oslanjaš na svoje znanje, krepost, snagu, iskustvo, već samo na ove božanske kreposti, koje su slobodne od svih dojmova, što vuku ili vežu tvoju narav. Blago tebi, ispuniš li i ovdje volju Božju, koja te želi ovom najosjetljivijom kušnjom pohoditi, očistiti i najviše usavršiti. Pođi za Gospodinom kud god te povede. On je Bog, ima riječi života vječnoga! Slušaj ga jednostavno, vjerom koja se jedino na Nj oslanja. Ljubi ga ljubavlju nezainteresiranom čistom, jakom, radi Njega, radi Njegove svete ljubavi, radi Njegovih Božanskih savršenosti. Ufaj se u Nj jer je vjeran u svojim obećanjima, jer je sama dobrota i milosrđe. Reci s Jobom: „Ako me i ubije u Njega ću se uzdati!“