Malen si čovječe. Manji od svega onoga što ti je veliko, uzbudljivo i strano. Ljuljaš se na vjetru poput tanjušnog lista, a kada oluja dođe sigurnost tražiš na dnu. Sve činiš iz straha, jadan, sam i iscrpljen, pokušavajući odgonetnuti zamršene čvorove koje život vješto plete. Ne uspijevaš… A i kako ćeš…
Malen si čovječe. Nisi ni približan Onomu Koji te stvorio. Nemaš vjere ponekad, toneš u beznađe, ali zaboravljaš…On je tu. Tvoj oslonac, tvoja snaga i tvoj put. Sve ono što ti je potrebno, ali nisi svjestan toga. Sva ljubav je u Njemu i sve dobro oko tebe, u svemu je On. U osmijehu prolaznika, zagrljaju prijatelja, smiraju doma. U svemu je On.
Ali ti tražiš dalje. Neumorno tragaš za nametnutim idealima, stavovima i ljepoti.
A On… strpljivo te čeka. Čeka te da Mu se vratiš, da ponovno budete jedno.
I zato…Pusti lutanja, prečice i stranputice jer On te vodi. Tvoj mornar uzburkanog mora, pastir izgubljenog stada, vrtlar koji oblikuje živicu.
Sve je u Njemu, On je u svemu.
A ti… trudiš se razumjeti, ali ne uspijevaš. A i kako ćeš…
Kad malen si čovječe.