Navikne…
Navikne čovjek na sve.
Da živi s pola duše.
Da stvara neki svoj svijet,
U koji stavlja svoje snove, maštanja i želje.
Navikne da preboli nemoguće…
Da izdrži neizdrživo.
Navikne prekriti svoju tugu osmijehom,
Navikne hodati na vrhovima prstiju,
Kako ne bi probudio tugu duboko zakopanu,
Navikne hodati na vrhovima prstiju,
Kako ne bi uzburkao ocean suza…
Navikne da ga iskorištavaju.
Navikne da ga ogovaraju.
Navikne…
Navikne čovjek da se nosi i sa smrću.
Navikne da sve ima početak i kraj.
Navikne vješto skriti sjećanja, uspomene i sve izgubljene bitke.
Navikne i da vrijeme ne liječi bol.
Navikne da ga nitko ne razumije.
Navikne čovjek na okrutnost ovoga svijeta.
Navikne da mu vrijeme istječe.
Navikne čovjek živjeti bez života.
Navikne…
Navikne čovjek na sve.