Nedavno sam čitao knjigu Bojno polju uma od Joyce Meyer. Jedan od naslova u spomenutoj knjizi upravo je ovaj koji sam stavio u naslov ovog teksta. Tema obeshrabrenosti tema je koja je bliska većini ljudi. Rijetko tko nije iskusio vlastito suočavanje s pitanjima: „Hoću li ja to moći? Kako će sve završiti? Hoću li uspjeti? Hoću li izdržati? Što će biti nakon toga i toga?“ Ovo su pitanja koja kao vjetar zapušu našim umom. Neki se prema njima odnose tako da ih ignoriraju, što je odličan način, i samo nastave dalje svojim putem. Neki drugi pak takvim mislim posvete im pažnju i dadnu im prostora u svome životu. Dugo se bave njima na način da takve misli, misli sumnjičavosti i plašljivosti, malo po malo počinju dominirati najprije njihovim misaonim svijetom, ali se onda takve misli utjelove u uvjerenja i stavove, a uvjerenja i stavovi preobraze čitav čovjekov život i zapravo postanu život kakvog čovjek živi.

Nije moguće ne primijetiti misli koje nas obeshrabruju. Međutim, moguće je ne dopustiti im da ovladaju našim životima. To zahtijeva borbu. Misli su nešto što u velikoj mjeri mi možemo kontrolirati. Jedino nije moguće kontrolirati one misli koje ne želimo misliti. Vjerojatno svi imamo to iskustvo. Kada na nešto ne želiš misliti, onda ti se baš te misli motaju po glavi. To se događa upravo zbog toga jer ne želeći misliti o tim stvarima, mi zapravo o njima već mislimo. Neki stručnjaci vele da je takvih misli do 10% u našoj glavi. Super! Dakle, puno više je onih misli koje možemo kontrolirati – oko 90%. To je ta borba koja se vodi u našem umu, u našoj glavi. Ili ću se prepustiti i predati onim mislima koje mi se prisilno, kao napast i remetilački faktor, motaju po glavi, ili ću provjeravati svoj misaoni svijet i birati misliti misli koje moj život čine ljepšim, zdravijim, sretnijim i svetijim.

Biti obeshrabren znači izgubiti nadu. To je đavolsko djelo. Suprotno od obeshrabrenosti je nada i pouzdanje. Nada je božanska krepost. To je naša moć, sposobnost da se uzdamo u dobrotu i da se dobroti nadamo. Imati nadu znači biti sposoban izdržati i ne odustati onda kada je teško i kada je neizvjesno. Nada je puno više od optimizma. Netko je rekao da nadati se ne znači vjerovati da će nešto biti dobro, nego da nešto ima smisla bez obzira što će i kako na kraju biti. Postajemo obeshrabreni kada se bojimo neuspjeha, kada se bojimo da ćemo biti povrijeđeni, ranjeni. Tko nije izgubio nadu, on je sposoban ići naprijed jer zna da čovjek ne može biti neuspješan kada živi s Gospodinom. Tko ima nadu, on ide naprijed bez obzira što će ga život raniti.

Lako je pasti u obeshrabrenost. Sasvim je dovoljno da ne činimo ništa. Prije ili kasnije doći će šapat misli koji će nam sugerirati da je bolje da odustanemo, da nećemo uspjeti, da ćemo se razočarati, da će nam se narugati, da će biti preteško. Ako se tada ne suprotstavimo, bit ćemo pobijeđeni. Tek to će biti neuspjeh i poraz. To je ta lakoća ulaska obeshrabrenosti u naš mali svijet. U ovoj borbi pobjeđuje se ne isključivo samopouzdanjem, nego iznad svega pouzdanjem u Gospodina. Zato je potrebno da sebi govorimo ono što nam Bog govori. Upravo Božja riječ je oružje kojim se borimo u ovoj borbi koja se vodi u našem umu. Ako se hranimo Božjom riječju, ako Božju riječ čitamo i pamtimo neke važne rečenice, upravo njima možemo se suprotstaviti šapatima koji nas žele obeshrabriti. Tako čuvamo nadu. Tako postajemo jaki. Tako sebe ohrabrujemo. I, konačno, tako bivamo pobjednici.

Zato, ne daj se obeshrabriti! Kada vidiš da si na putu klonuća, reci sebi Božju riječ: „Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!“ (Ps 42,6). Ili si možeš reći onu poznatu Pavlovu rečenicu: „Sve mogu u Onome koji me jača!“ (Fil 4,13). Ili možeš zapjevati pjesmu koju su pjevali Izraelci kad su prešli Crveno more: „Moja je snaga, moja pjesma – Gospodin!“ (Izl 15,2). Ohrabruj se, dakle! Ako se sam ne ohrabruješ i ako ne slušaš Gospodina koji te ohrabruje, obeshrabrit će te demoni koji na tebe nasrću tvojim negativnim i obeshrabrujućim mislima. Bori se. I ne daj se obeshrabriti!