Zadnji je tjedan ove godine, onaj tjedan i oni dani kada je sve čudno, kada se na pomisao gdje je, kada i kako prošla ova godina pojavljuju upitnici iznad glave. Svi smo u žurbi, u obavezama i ne znamo proživljavamo li život s kojim smo zadovoljni, nego samo živimo čekajući neke bolje dane. Pa tako slušajući ljude da se primijetiti kako su svi umorni, svi jedva čekaju ući u novu godinu kao da će taj 1.1. riješiti sve nedostatke i vratiti sve na tvorničke postavke. Ovih dana se u detalje razrađuje lista odluka i planova koji se trebaju realizirati kroz narednih 365 dana. Smatram da to samo po sebi nije loše jer od negdje se treba krenuti, ali tužno je nekoliko mjeseci čekati novu godinu kako bismo mogli ispraviti neku grešku, a do tada tu grešku uporno ponavljamo jer smo, eto, odlučili tek od nove godine biti bolji na tom polju.

Možemo se složiti da nam to nameće i ovo vrijeme u kojemu živimo. Mediji se pobrinu uvijek napisati nešto što bi privuklo pažnju čitatelja. Sve to, shvaćali mi ili ne, utječe na ljudsku psihu. Bezveze si punimo glave čitajući obećanja kako će u novoj godini sve biti bolje te se i mi podredimo tome bez pretjeranog razmišljanja možemo li išta promijeniti sada. Žalosno je shvatiti da nam život tako prolazi, da je postalo normalno ograničiti se s nekoliko datuma godišnje koji su prilika za neku prekretnicu.

Prije nekoliko dana je bio Božić, i sada na temelju svega navedenog postavljaju se pitanja: Kako smo proživjeli Božić – proživjeli unutar nas samih? Kakvo je naše srce bilo za Božić? Je li nama, katolicima, možda baš taj dan kada je Najveći u obliku Malenog Djeteta sišao na zemlju bio prekretnica u životu ili smo Mu rekli da pričeka još tjedan dana jer ćemo s novim kalendarom mijenjati neke navike?

Shvaćamo da Isus često izostaje u našemu životu i da je On baš ono što nam nedostaje. On nas čeka svaki dan i ne želi da budemo ograničeni s nekim datumima u godini kojima je čovjek dao značaj. Okrenimo se prema onom vremenu koje je za Isusa važno, a to je svaki dan jer je vrijeme Njegov dar nama. Božić možemo doživjeti svaki dan u svetoj Euharistiji, a sveta Ispovijed nam može biti poput nove godine nakon koje ćemo ostvariti zacrtane odluke. Težimo biti oni koji će svojim žarom zapaliti druge, a važnost one noći kada se dijete rodilo u Betlehemu pokušajmo si slikovito predočiti riječima svetog Franje koji je braći uvijek zanosno govorio o Božiću: Razmatram kako se u Kristovu rođenju utjelovila vječna Mudrost, veselim se slavnom korijenu Jesejevu što izbija kao Mladica koja hita da nas izbavi iz nevolja premnogih, radujem se Ključu Davidovu koji otvara vrata da nas, sužnjeve grijeha, izvede iz mraka tamničkog… Zagledan sam u Kralja svih naroda za kojim žude ljudske duše, i srce mi plamti dok mislim na Emanuela koji nam dođe blizu, koji se beskrajno snižava da u božanskoj ljubavi bude – s nama Bog!