Počinje ono doba godine u kojem svi odabiremo onu stvar koje ćemo se odreći. Za neke od nas to će biti slatkiši, za druge grickalice, sokovi, televizija ili nešto drugo. Ipak u svim tim odricanjima većina nas pridaje veću važnost fizičkim navikama kao većoj i bitnijoj žrtvi i zanemaruje ono najbitnije, našu dušu.
Duša je najbitniji dio čovjeka jer je ona za razliku od našeg tijela vječna i prema tome zaslužuje najveće poštovanje i pažnju. Svoju dušu možemo hraniti dobrim štivom, dobrim djelima i molitvom, ali možemo ju i raniti. Svaka naša psovka, gruba riječ, uvreda, loša dijela, loše misli i sve druge grešne navike su poput bolnih udaraca našoj duši. Zbog toga se u ovom razdoblju korizme trebamo osim tjelesnog odricanja početi odricati i svih tih „udaraca“ koje nanosimo našoj duši. Ne zaboravimo, Bog nam je povjerio dušu na čuvanje i da s njome prvenstveno slavimo Njega i Njegovu ljubav koju nam svaki dan iskazuje.
Neki će reći da je nemoguće odreći se loših navika i grijeha, ponajviše zbog čovjekove grešne prirode, ali sve su to samo izgovori. Istina je da nikada nećemo biti savršeni, ali u tome i leži naša ljepota, to nas razlikuje od svih drugih Božjih stvorenja. Mi pokušavamo i trudimo se iznova, iz dana u dan te se spotičemo i padamo, ali i ustajemo, uzimamo predah i idemo dalje. U Svojoj ljubavi Gospodin nam je dao slobodu i moć odlučivanja kojim ćemo putem ići, hoćemo li pratiti Njegovu riječ i hrabro koračati svijetom ili ju ignorirati i „živjeti život“.
Upravo taj izraz „Živi život“ je dosta težak za kršćane, ponajviše za nas mlade dok gledamo naše vršnjake kako lagodno i bezbrižno žive i provode svoje dana u „užitcima“. Ipak trebamo se sjetiti da su svi ti „užitci“ kratkotrajni i na kraju beskorisni. Oni nas vode samo u hedonizam te ih se stoga trebamo kloniti i okrenuti pogled prema stvarima koje nas vode Bogu. Naravno nije nam zabranjeno slaviti i veseliti se, ali to trebamo raditi u mjeri i bez grijeha. Zato nam je Bog i dao predivne darove poput glazbe, plesa, crtanja i drugih umjetnosti da u njima uživamo i slavimo život koji nam je podaren.
Stoga možemo zaključiti da je u korizmi bitno odricati se tjelesnih stvari, ali je najbitnije odricati se stvari koje truju našu dušu i dijele nas od Boga. Odricanjem se učimo samokontroli i stječemo sposobnost razlikovanja onoga što nam šteti i onoga što nas obasipa Božjom radosti.
Zbog toga svega pokušajmo se ove korizme, osim uobičajenih odricanja, odreći i grijeha kojima sami sebi štetimo i nastojmo držati našu dušu sve radosnijom, jer uistinu “uz odricanje život počinje.“