Uvod
Ogledalo poniznosti – jedan od zaziva iz litanije svetom Franji kojega danas slavimo. Odmah ćemo prijeći na razmatranje. Većina nas poznaje njegov život, a oni koji ne poznaju neka istraže. Nedavno sam razmišljao koja je to osobina koja najviše nedostaje nama vjernicima pa onda i svim ljudima. Došao sam do zaključka da je to poniznost. Uzeo sam sve činjenice, sabrao sve slabosti unutar zajednica, sve svakodnevne situacije i došao do toga da je uzrok mnogim nesuglasicama i problemima upravo manjak poniznosti, odnosno oholost ljudi.
Najveća od svih
Kako bi nam bilo lakše kad bi se malo više odlučili za poniznost. Nije to nikakva slaba točka za nas ljude. Možda se netko boji biti ponizan jer misli da će onda biti slab, ali poniznost nije jest jednako slabost. Poniznost je jest jednako jakost. Kad su učenici pitali Isusa tko je od njih najveći očekivali su da će Isus početi nabrajati njihova čudesa, njihova odličja, njihove titule. Možda su očekivali da će Isus uzeti u obzir njihovo porijeklo, plan koji ima s njima u budućnosti. Ali Isus ne daje takvu definiciju ljudske veličine. Iako su kraj njega bili i Petar, prvi rimski poglavar i Ivan, učenik kojega je Isus posebno ljubio, nije njih svrstao među najveće. Rekao im je ako hoće biti najveći neka budu svima poslužitelji. Kako to sad Isuse? Da bi bio najveći moraš biti najniži, moraš se podložiti svima. To i je bit ove vrline. Ako niste nikada razmišljali upravo je poniznost najveća od svih osobina jer je najteža. Zato su ponizni ljudi najveći u Božjim očima.
Franjina svakodnevnica
To je znao sveti Franjo, našao je u tome neku posebnu slast. Služiti ljudima, svojoj braći u zajednici i Bogu. Kako čudno za nas obične ljude! Kako u služenju i poniznosti naći ikakve zadovoljštine? Zamislimo se onda koliko je sveti Franjo bio duboko u vjeri i molitvi da je njegovao tu svetu vrlinu poniznosti koja bi svima nama dobro došla.
Mislim da je zbog nje bio slobodan od svega, mislim da je zbog nje sve nazivao svojom braćom i sestrama. Hodao je bos po blatu i kiši, spavao na običnom kamenu, a bio ugodno društvo svojoj braći. Zamišljam da je baš bilo lijepo stajati kraj svetog Franje. Imam osjećaj da je on bio onaj tip osobe koji bi sve učinio za tebe, mi volimo kazati za takve ljude da bi nam dali i krvi, ako treba. Imam osjećaj da bi on sve svoje pustio, a pomogao tebi koji si u potrebi. Nikada sebe nije stavljao iznad ničega pa čak i životinja i biljaka. Zato je mogao i komunicirati s njima i zajedno slaviti Boga. Kako lijep i rasterećen život! Kada na taj način promatramo svetog Franju onda nam se više ne čini lud nego pametan jer je našao recept za radostan i ispunjen život. Ogledajmo se u ovo ogledalo poniznosti, odlučimo se za malo više poniznosti kako bi bili oni koji privlače bližnje Bogu jednostavnošću i služenjem!
Mir vam i dobro!