Već se po slici može zaključiti sadržaj ovoga teksta. Sveti Leopold Bogdan Mandić, hrvat, kapucin, ispovjednik. Odmah moram reći da tema nije čisti životopis. Nije cilj prikazati cijeli njegov život, bitne godine i ostale povijesne pojedinosti. Neke dijelove njegova života sagledat ćemo samo kao pouku za naše živote.
Priznajem, prije mi nije bio previše zanimljiv. Gledao sam ga kao nekog malog đuturuma kojem se život sveo samo na cjelodnevno sjedenje u ispovjedaonici. S vremenom sam ga počeo proučavati i malo je reći da sam oduševljen. Da toliko svetosti stane u samo 135 cm… Šalu na stranu, stvarno velik svetac. Neću navoditi sva njegova čuda i darove kojih je bilo u izobilju (od čitanja srca do proširenja ulice kojim je izbjegnuta nesreća). Navest ću one događaje koji nisu bili toliko čudesni, ali su bili izuzetno važni u njegovu odabiru dobra. To su situacije u kojima se svi mi možemo naći ili se već nalazimo. Situacije u kojima biramo između dobra i zla.
PRVA
Njegovoj se obitelji dogodilo nešto od čega strepe svi bogataši. Djed Ivan, vlasnik i zapovjednik trgovačkih i ribarskih brodova, potomak loze jedne vrste plemstva, naglo je osiromašio. Glavnu krivnju snose protuhrvatska gospodarska politika austrijskih vlasti i potiskivanje jedrenjaka iz prometa. Mandići su tada mogli birati. Mogli su se predati lijenosti i srditosti pa s kauča kritizirati politiku i cijeli svijet ili su mogli zadržati svoje katoličko dostojanstvo i posvetiti se odgoju potomstva kroz vlastiti primjer.
Odabrali su drugo. Odabrali su dobro.
DRUGA
Kao važan događaj za svoj poziv, Leopold navodi jedno iskustvo iz djetinjstva. Kad je imao 8 godina, napravio je neku nepodopštinu (po naški nered), zbog koje ga sestra vodi župniku, a župnik mu nakon oštrog ukora naređuje da kleči nasred crkve. Leopold je tada mogao birati. Mogao je zauvijek zamrziti svećenike i zbog više ne zakoračiti u crkvu ili je mogao odlučiti sljedeće: „Kad odrastem, želim postati fratar i ispovjednik pun milosrđa i dobrote prema dušama grešnika.“
Odabrao je drugo. Odabrao je dobro.
TREĆA
Leopold je odrastao u okuženju podijeljenog stanovništva, uglavnom na Hrvate (katolike) i Srbe (pravoslavce). Nešto slično kao mi. Odnosi su se s godinama pogoršavali i između suprotstavljenih strana rasla je mržnja. Sam Leopold je svjedočio bratoubilačkim borbama i krvavim osvetama koje su mi zauvijek ostale u sjećanju. Leopold je tada mogao birati. Mogao je nastaviti niz krvavih osveta i iz dna duše mrziti one „s druge strane“ ili je mogao cijeli život moliti i činiti pokoru i zavjete za jedinstvo kršćana.
Odabrao je drugo. Odabrao je dobro.
Tako se dolazi do svetosti. Ne nužno čudima, već opredjeljenjem za dobro. Svaki sat. Svaki dan. U svakoj situaciji. Najmanjoj i najvećoj. Koliko god izgledalo ludo. Nelogično. Teško. Jednostavno izabrati Dobro.
Mir i dobro.