U životu smo navikli biti poraženi. Većinom od strane drugih dok nas guraju u ponor, a često i u situacijama gdje smo porazili sami sebe. Doveli smo se do neke točke gdje nismo znali kuda ići ili što raditi. Osjećali smo se prazno i kao da nam se u duši događa neka bitka, bitka kojoj nema kraja ni izlaza.
Međutim, u toj praznoći i borbi u našoj duši, neki nađu svoj mir. Neka ljubav ih diže natrag iz ponora i daje im snagu da rašire krila i počnu letjeti. U današnjem svijetu to mogu biti mnoge stvari, ali ljudi ne shvaćaju da često izaberu privremene stvari koje im samo na neko vrijeme pomognu da se dignu iz ponora. Neke stvari koje su kratke i kojima brzo dođe kraj pa dođe i osjećaj da ste ponovno poraženi. I kao da samo idu u krug, iz jedne tame u drugu, a svjetlost koju imaju traje samo neko vrijeme. Tada neki shvate da jedina stvar koja im može pomoći je zapravo Božja riječ. Shvatimo da nas On zauvijek diže iz ponora, da nam daje krila i svu ljubav koju ne dobijamo od ostalih. Dokaže nam da ne trebamo ovisiti o bilo čijoj ljubavi, već samo o Njegovoj. On nam dadne razumijevanje da oprostimo svim ljudima i sami sebi zbog svih poraza koje su nam nanijeli. Poruka koju nam sam On šalje je da sve svoje poraze, brige i probleme predamo Njemu zato što je On jedini u mogućnosti da se riješi svega toga dok se mi samo trebamo predati u Njegove ruke. Vodit će nas, ispravljati i pokazivati nam put sve dok ne prođemo kroz sve brige ovog svijeta.
Kad razmislite istim načinom kao što ste razumijeli sve napisano, shvatite – koliko god naši porazi mogu biti loši u ovozemaljskom životu, oni se zapravo ne mogu nikako usporediti s mirom i ljubavlju koji su nagrada onima koji se predaju Njemu i čekaju u vjeri sve što će im se dati i u ovom i u sljedećem životu. Tako shvatimo da smo cijelo vrijeme privremeno patili, dok je On bio doživotno poražen. Postanemo bolji i gledamo na svijet drugačije. Naučimo pružati ljubav drugima, onu ljubav koji mi nismo osjetili dok nam je trebala. Tako ostajemo poraženi, opet na istom mjestu. Jedina razlika je što su nam sada ruke raširene, a iz njih curi ljubav, ona Božja.