Jednog nepoznatog jutra, prije no što je i Sunce pošteno osvanulo, dobivam poziv… Pogledah da vidim tko me zove kad tamo nepoznat broj, hoću li se javiti, neću li se javiti, eci peci pec… Javim se ja i odmah nakon što sam podigla slušalicu čujem ovo: ” Petra, nećemo duljiti. Zovemo iz Nebeske režije i zanima nas bi li htjela imati ulogu na pozornici života, ali ju moraš početi igrati odmah i sad?” Sneno i zbunjeno stala sam i rekla: ” Pa, ovaj, rado…Ali ja nit’ sam vam do sad teksta proučavala nit’ izučavala… Ja vam ne znam što ja za taj život trebam imati, kako se ponašati, što govoriti, trebam li ja nešto ponijeti da posluži na toj pozornici?” Odjednom se začu neki novi Glas, a to bijaše Glas Redatelja: ” Vidi malena, ti tu trebaš samo mene slušati. Dogovoreno? Osmislio sam tu pozornicu i odgovoran sam za nju, stoga ako i zapneš u nečemu Ja ću biti kraj tvog desnog ramena i asistentirati ti. Skrit ću se od publike da me ne vidi, ali ti ćeš znati da sam prisutan u tvojoj ulozi. Ponesi sebe, baš takvu kakva jesi, i vjeruj u Mene da ćemo mi to dobro izvesti bez ikakvih poteš…”
” Ali čekaj, kako ćemo dobro izvesti kad ja stvarno nisam spremna?! S tekstom koji se izgovara na pozornici života dosad se nisam susrela..” prekinula sam Ga, a On se slatko nasmija i reče: ” Sav tekst potreban za pravilno izvođenje imat ćeš u jednoj knjizi koja se naziva Biblija, čak sam ti ostavio i jedan motivacijski citat ( Ti si Petar. Na toj stijeni sagradit ću svoju Crkvu, i paklena vrata neće je nadvladati. >> Mt 16, 18-19<<) ako te spopadne strah. Osim Mene koji ću uvijek biti kraj tvog desnog ramena, poslat ću ti pomoćnike koji će biti vidljivi publici i skupa s tobom igrati predstavu. Ako zaboraviš tekst, nadahnut ću ih da te na profesionalan način podsjete, a iz toga proizlazi da nema mjesta strahu. Tvoje kolege su tu, Ja sam tu, a i čitava Nebeska režija je uvijek na raspolaganju. Kad se predstava svrši ići ćemo Gore na “čašicu razgovora”. Sigurno iscrpljeni, ali sretni, podijelit ćemo dojmove izvedenog djela. Stoga, Petra, prihvaćaš li ulogu na pozornici života?”
Iako mi nije sve bilo u potpunosti razumljivo, sama sam sebi podsvijestila da će mi biti pojašnjeno kada stignem na tu pozornicu i bez oklijevanja sam odgovorila: ” Evo me! Neka bude volja Tvoja i volja Nebeske režije.”
I posla vam Redatelj mene 29.06.2006. na ovu pozornicu koja je u početku zaista bila nerazumljiva i komplicirana. No iako nisam davno došla na nju, lako sam se priviknula. Znate zašto? Pogledala sam desno, tu je Redatelj i sve promatra iako ga publika ne vidi. Tu je i navija za mene. A ja, igram ovu ulogu za Njega. Predstava još nije svršena i ne znam kada će biti jer i ovo što pišem dio je nje, dobro je On to osmislio. Zar ne? Sve u svemu, htjeli ili ne htjeli, nećete moći a da i vi ne svratite na “čašicu razgovora”… Sve ovisi kad će vaša uloga biti odigrana, a jedini On to zna. Svi volimo pogledati predstavu, ali zar nije istina da svi trljamo ruke na zakusci?! Stoga igraj, ne oklijevaj, Nebeska režija sprema bogatu zakusku za dobro odrađen posao.