Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelji!
Sinoć smo na našem službenom sastanku imali predavanje. Sastanak smo, kao i obično, započeli molitvom, a zatim nam je predsjednica Marija pročitala obavijesti. Nakon toga počelo je predavanje.
Rosa – Porcijunkula – Iskra
Te nam je 3 riječi, koje naizgled nemaju ništa zajedničko, povezao naš gost predavač fra Fran Ćorić.
No, krenimo redom. Sve je počelo ulomkom iz Lukina Evanđelja u kojem Isus uči svoje učenike moliti. On, koji je sam Bog, molio je. “Bog moli Boga” i ostavlja nama tu molitvu, molitvu Očenaša koju mi tako često samo preletimo, izgovorimo riječi čisto da bi to odradili. Osim u molitvi, to nam se često događa i prilikom svete Mise. Riječi čujemo, ali ih ne slušamo. Na jedno uho uđu, a na drugo izađu. Tu nam fra Fran ističe jedan trenutak, kada svećenik prije pretvorbe kaže: “… rosom Duha Svoga, posveti ove darove…” Rosom Duha Svoga. Ta rosa, koja je praktički samo kapljica koja nestane čim sunce izađe. I ta neznatna rosa dovoljna je da od kruha i vina učini pravo tijelo i pravu krv Gospodina našega Isusa Krista. Idemo dalje. Porcijunkula, mjesto gdje je naš Franjo prvi put dobio potpuni oprost od grijeha. Baš ga je tu, u toj maloj crkvici, čije ime u prevodu znači komadići, sitni dijelovi nečega, Bog odlučio udijeliti. Iskra. Kaže Damir Urban u svojoj pjesmi:
“Treba nam tako malo, skoro ništa
Jedan kremen i jedna iskra
Da tama ode zauvijek iz nas…”
Kako li je uistinu čudesan naš Bog. Krije se u najmanjim stvarima, tamo gdje Ga mi nikad ne bismo očekivali. U rosi, u Porcijunkuli, u jednoj iskri. A nama je dovoljna samo ta mala iskra, ta prava i iskrena molitva da činimo velika djela i budemo blizu našem Gospodinu. Jer onako kako je Krist uzeo naše tijelo, hodao našom zemljom, rodio se u štalici i umro na križu trpeći veliku bol, onako kako je molio Boga, On koji je i sam Bog, tako i mi možemo, baš kroz tu molitvu postati nalik Njemu. Vidjeli smo da nam ne treba puno, samo jedna iskra. 🙂
Sastanak smo završili kako drugačije nego molitvom Očenaša. Iako predavanje vremenski nije predugo trajalo, bilo je jako sadržajno i moglo bi se još puno toga ispričati, ali najvažnije je tu. Fra Franu se zahvaljujemo na lijepim i poučnim riječima, a vama, dragi čitatelji, mir i dobro do idućeg čitanja!
