Trenutno se nalazimo, za mnoge sigurno, u najljepšem i najposebnijem razdoblju godine. Stiglo nam je vrijeme iščekivanja, vrijeme neke posebne radosti i nade. Sve smo bliže Božiću. Ali što nama točno predstavlja Božić? Svjesni smo da nam svijet nameće nekakve svoje vizije Božića, svake godine u sve većem i većem sjaju. Lampice, blještavilo, adventi na trgovima, orašar, djed božićnjak, bogatstvo ukrasa, hrane… Sve je to lijepo i sigurno da doprinosi ljepoti ugođaja i veselju u ovom vremenu.

No, često postajemo opterećeni različitim stvarima poput poklona, kolača i ostalih materijalnih stvari. Po gradu su nam sve veće gužve, trgovine su pune… Svi nekamo žure. Umjesto jaslica, mjesto pod borom nam sve više zauzimaju darovi i šareni omoti. Gdje je naš fokus? Čini mi se da nam je pogled zalutao s centra događaja. Sve ove pripreme nam mogu lako odvratiti misao i pažnju sa Slavljenika. Sjetimo se Marije i Josipa one noći kad su na svijet donijeli Spasitelja. Za njih nigdje nije bilo mjesta. Naišli su na mnogo zatvorenih vrata. Ne smijemo dopustiti da se to i ovaj put dogodi. Ne smijemo dopustiti da nas svjetovno zavede. Hladna i tvrda štalica, nekoć je postala simbol topline i spokoja. Sve zbog djeteta koje je u njoj ležalo. Bog nam je na taj način pokazao da se On može nastaniti u našim prazninama i srcima koja su tako često hladna i zatvorena. Pokazao nam je da može donijeti svjetlo i u najtamniju noć našeg života. On pronađe način i kad naša nada i vjera posustanu. Ne traži puno. Traži samo naše “Evo me”, naše predanje Njemu. Došao je u skrovitosti i malenosti, u liku djeteta. Ponizio se, spustio na našu razinu, u svemu sličan osim u grijehu. Sve zbog čovjeka, svog voljenog bića. Samo kako bi nama donio spasenje i ljubav. Od događaja u štalici, sve se počinje mijenjati. Dopustimo Mu da mijenja i nas danas. Ne bojmo se promjene kojoj je Gospodin pokretač.

U ovom milosnom vremenu pokušajmo naći više vremena za naše bližnje i one malene koji su u potrebi. Jer i On nam je rekao: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ Trebamo nastojati u svakome prepoznati Krista. Pokušajmo barem jednoj osobi izmamiti osmijeh na lice i puno ćemo učiniti. Malenim jednostavnim koracima, malenim djelima ljubavi. Ljepota je uvijek u jednostavnosti. Ne zaboravimo da je On jedini smisao i istinska radost ovog vremena. Pripravimo Mu mjesto u svojoj nutrini. Darujmo Mu najljepši poklon – otvorimo vrata svog srca. On kuca i strpljivo nas čeka. Još uvijek nije kasno. Fokusirajmo se na unutarnje blještavilo, a ne vanjsko. Pripremimo se da naša duša može zasjati onim istim mirom i radošću koje su osjetili Marija i Josip one svete noći.

Zato probudi se čovječe, tvoj Kralj dolazi. Tvoje spasenje je blizu.