U trenu oka nam je došla i 2025. godina. Za nas mlađe ovaj broj se zasigurno čini normalnim i uobičajenim, ali se ponekad zapitam kako na njega gledaju oni rođeni u godinama poput 1960. ili 1980., koje on vjerojatno podsjeća na činjenicu da su desetljećima udaljeni od vlastite mladosti. Ipak ovo nam novo ljeto svima, bez obzira na dob, negdje duboko budi onaj vječni strah – strah od prolaznosti.
“Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom.” (Propovjednik 3, 1)
U ovom citatu Bog nas podsjeća da naše vrijeme nije vječno i da ćemo se svi jednog dana vratiti u svoj pravi dom. Iako tu istinu svi znamo, rijetki se s njome mogu izboriti. Dok dani polako prolaze i Mjesec i Sunce izmjenjuju jedno drugoga mi ljudi polako rastemo. Kada narastemo neko vrijeme se ne mijenjamo i ostajemo u istoj kolotečini posao-obitelj-posao. Nakon nekog vremena ponovno se mijenjamo, ali ovaj puta na drugi način. Gubimo svoju snagu i ljepotu i zamijenjujemo ih za iskustvo i životnu mudrost. Naposljetku slabimo toliko da se više ne možemo ustati i uskoro tonemo u tajanstveni san. Tu ipak moramo istaknuti razliku kod prihvaćanja te naizgled tužne i neizbježne sudbine kod obične osobe i nas kršćana.
Isus joj reče: “Ja sam uskrsnuće i život: tko vjeruje u mene, živjet će i ako umre, a tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti.“ (Ivan 11, 25-26)
Smrt utjelovljuje konačna vrata prolaznog hodnika našega zemaljskog života. Unatoč tome Isus nam govori da dok vjerujemo u njega,smrti se ne trebamo bojati. Naravno bitno je u glavi imati podsjetnik da se za istinsku vjeru moramo odricati loših stvari i navika te pokajati za svoje grijeha i pokušati ne ponavljati ih. Ipak mi ljudi smo grešna bića koja teško provode tu ideju u djelo. Naša utjeha zbog toga mora biti u Gospodnjem beskonačnom milosrđu i ljubavi koja nas može osloboditi sve te tame koja nas sputava na našem putu.
Zbog toga dragi čitatelju znaj da bez obzira na to što ponekad osjećaš strah od prolaznosti vremena i osjećaš se kao da tvoj život isklizava iz tvojih ruku znaj da te na kraju istoga čeka najvrijednija nagrada – vječnost u Božjem Kraljevstvu. Poručujem ti da se ne predaješ te da se nastaviš boriti, čak i onda kada ti se čini da te grijeh nadvladava ne odustaj nego se ispovijedi i potraži pomoć i mudrost u Svetom pismu i misnom slavlju. Naravno nemoj provesti ni ovaj zemaljski život u tmini,već uživaj u njemu na svim onim načinima koje ti Bog dozvoljava i dijeli njegovu radost sa svima oko sebe.
„Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.“ (Prva Petrova poslanica 5, 7)