Prije dolaska Isusa Krista cijeli svijet je bio u tami. Svijet je za mnoge bio nepošten i okrutan tako da su se ljudi nadali dolasku Mesije, Spasitelja koji će biti svjetlost svijetu. Danas je nama čudno zamisliti svijet bez Njega, ali je Njegov dolazak uistinu revolucionaran.

U Starom zavjetu Jahve se objavljuje nekoliko ljudi: Mojsiju, Abrahamu… Naglasak na ovo nekoliko. Bog se, dakle, nije objavljivao svim Izraelcima jer bi Njegova silina bila previše za njih. I zato On bira određene ljude kojima će se objavljivati i govoriti svoje zapovijedi koje će ti ljudi dalje prenositi Izraelcima. Nasuprot tome, Isus Krist je uzeo obličje čovjeka sa svim njegovim tjelesnim obilježjima. Što znači da Ga doslovno svi mogu vidjeti jer je baš kao i oni. To isto znači da je srušena slika Boga kao moćne nebeske sile pa su farizeji i pismoznanci mislili da Isus laže o svom nebeskom podrijetlu. Također, On se obraća svim ljudima a posebno potlačenima, preplašenima, grešnima i drugima.

Isusovo rođenje je revolucionarno i zbog toga što se mijenja pojam kajanja i oprosta. U Starom zavjetu Jahve je dao Zakon Izraelcima u kojima im je, između ostaloga, dao različite propise za prinose žrtava. Postojale su žrtve paljenice, prinosnice, okajnice i druge. Žrtve okajnice su Izraelci prinosili kao oprost za svoje grijehe. Još reče Jahve Mojsiju: »Kaži Aronu i njegovim sinovima: “Ovo je obred žrtvovanja za grijeh: žrtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica – presveta je!” (Lev 6, 17 – 18)

Nasuprot tim obredima i žrtvama, dolazi Isus Krist koji nudi oprost svim ljudima, a za to su potrebne dvije stvari: vjera i pokajanje. Isus samo traži da čovjek povjeruje te da se nauči poniziti toliko da spozna svoje grijehe i pokaje se za njih, a ništa ne traži zauzvrat. A sve je to moguće i danas zato što je sam Isus za nas umro na križu i ponizio se toliko da postane žrtveno janje, savršena žrtva okajnica, na osnovu koje svaki čovjek ima mogućnost obraćenja i pokajanja. Također, Isus se tijekom svoga naučavanja najviše fokusira na Kraljevstvo Nebesko te nam tako daje svrhu pokajanja za grijehe, dok se u Starom zavjetu više važnosti pridavalo zemaljskom životu.

Isto tako, Jahve je često opominjao Izraelce da ne smiju, ni u kojem slučaju, skrenuti s Njegova puta jer bi na njih spustio razna prokletstva i sve ih uništio. Jahve je znao da je to tvrdoglav narod, “narod tvrde šije” (Izl 32, 9). Zbog toga im on i postavlja toliko pravila i propisa i zastrašuje ih, kako se ne bi odvratili od Njega. Kada je vidio da narod više ne mari za Njegove zakone, šalje svog sina Isusa Krista na zemlju kako bi obratio narod svojim djelovanjem, propovijedanjem i samim životom. Isus Krist nudi novu sliku Boga koji je milosrdan, ponizan i dobrostiv. Kršćanstvo je jedina vjera čiji se Bog ponizio toliko da je uzeo obličje čovjeka i za čovjeka umro na križu jer nije mogao gledati njegovu propast.

Isusov dolazak je promijenio cijeli svijet; toliko ga je promijenio da se godine broje kao one prije i poslije Njegova rođenja. Isus je svojim dolaskom srušio stari Savez Boga s Izraelcima i sklopio novi Savez sa svim ljudima i taj savez traje i trajat će u vijeke vjekova.