Današnji čovjek promatra se kao proizvođač i potrošač. On radi i proizvodi kako bi mogao što više imati i što više trošiti. Raspolaže gotovo svim informacijama jer svijet danas sve nudi na dlanu. Na sve strane vidimo zatrpanost, užurbanost i zasićenost. I onda imamo jednu riječ koja bi trebala biti kontrast svemu navedenom, ali nekako se izgubio taj smisao jer je duh materijalizma prešao i na samu tu riječ. Radi se o riječi odmor. Nekakva definicija bi bila da je to prekid djelatnosti. Međutim, ako čovjek proizvođač radi gotovo cijelu godinu kako bi čovjek potrošač (isti taj, samo u drugoj ulozi) mogao to potrošiti, tu ne vidimo prekid, već samo prijelaz iz jednog oblika u drugi. Odmor postaje vrijeme u kojem se radi na tome da se potroši zarađeno, a u svemu tome možemo vidjeti samo vlastiti užitak.

Vrijeme čovjeka potrošača posebno je aktivno ljeti. Sunce, more, valovi, borovi i sve što uz to ide, vrijeme veće opuštenosti i bezbrižnosti nego inače i dani koje često ne razlikujemo samo su neke od asocijacija koje nas vežu za ljeto. I ponovno imamo istu riječ koja povezuje sve ove asocijacije – odmor. Odmor od čega? Od koga? Često je odgovor „od svega“ – od posla, od ljudi, od sebe samih. Jednostavno se želimo isključiti. Ali potkrade se tu nekad i isključenje Onoga koga ne bi trebalo isključiti.

Odmor od Boga? Zašto od Njega? Čime je On to zaslužio? Kad nam je teško – prisutan je. Kad nam treba netko tko će nas saslušati – prisutan je. Kad smo sretni i radosni – prisutan je. Kad ne bude sve onako kako smo planirali i zamislili i kad Njega krivimo – prisutan je. Prisutan je jer planira nešto bolje, zna i vidi malo više od nas; ipak je Odozgo slika čišća i potpunija. Zašto se onda odmarati od Osobe koja je uvijek tu, nikad ne odustaje od nas?

Zaključili smo već da se odmaramo od poslova koji nam postanu teški, ali Bog nije poslodavac. On je Otac i Prijatelj. On ne ide na odmor, zato nemojmo ni mi ići na odmor od Njega. Kofer pun nepotrebnih stvari samo će nas ometati. Ostavimo suvišnu prtljagu i pripravimo mjesto za Njega. Priključimo se na Izvor kako bi se naše baterije uistinu napunile i bile spremne za dalje.

Kakvi smo mi vjernici ako uzmemo pauzu od Boga i od vjere, ako se isključimo za vrijeme odmora, ako nas je stid, ili što već, napraviti znak križa prije jela? Kakvu poruku šaljemo drugima? Kakav smo primjer? Jesmo li tada uistinu pismo Kristovo, možda jedino koje bi netko pročitao tog dana? Bila to lijenost ili strah pred ljudima, i dalje je grijeh. Sjetimo se Isusovih riječi: „Tko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.“ (Mt 10, 33) Možda zvuči strašno, ali promislimo malo bolje. Zar naš Bog nije vrijedan naše pažnje i pozornosti? On je stvorio sve gdje mi boravimo na našim odmorima, kako Ga onda možemo maknuti ustranu?

Prije nekoliko dana pročitala sam jednu zanimljivu rečenicu koja kaže kako broj neuspjeha nikada neće doseći broj prilika, a mi ne smijemo dopustiti da dosegne broj pokušaja. Ljudi smo, padamo i padat ćemo. Ono što je bitno je da se uvijek iznova ustanemo i krenemo dalje. Imamo izbor, a na nama je što ćemo izabrati.

Možda se u ovom tekstu nalazi puno pitanja, ali ljudima je češće potreban neki poticaj, nego nametanje i pametovanje. Draže nam je kad sami dođemo do nečega svojim promišljanjima, ali ne zaboravi kako ćeš se nakon odmora s Njim i u Njemu u svakodnevicu vratiti osunčanog i odmornog duha. Ako si odlučio/odlučila na odmor bez Njega, još imaš priliku odabrati drugačije. Ipak, odluka je na tebi.