„Let me tell you something you already know. The world ain’t all sunshine and rainbows. It’s a very mean and nasty place and I don’t care how tough you are, it will beat you to your knees and keep you there permanently if you let it. You, me, or nobody is gonna hit as hard as life. But it ain’t about how hard ya hit. It’s about how hard you can get hit and keep moving forward. How much you can take and keep moving forward. That’s how winning is done! Now, if you know what you’re worth then go out and get what you’re worth. But you gotta be willing to take the hits, and not pointing fingers saying you ain’t where you wanna be because of him, or her, or anybody! Cowards do that and that ain’t you! You’re better than that!“ (Rocky Balboa)

[Dopusti mi da ti kažem nešto što već znaš. Svijet ne čine samo sunce i duge. To je vrlo zlo i okrutno mjesto i nije bitno koliko si čvrst, oborit će te na koljena i tamo trajno zadržati ako to dopustiš. Niti ti, niti ja, niti bilo tko drugi neće udarati tako jako kao život. Ali nije stvar u tome koliko jako možeš udariti. Radi se o tome koliko jak udarac možeš primiti i nastaviti naprijed. Koliko možeš podnijeti i nastaviti dalje. Tako se pobjeđuje! Sad, ako si svjestan svoje vrijednosti, onda idi i zgrabi prilike koje ti se nude. Ali moraš biti spreman primiti udarce i ne upirati prstom govoreći da nisi tamo gdje želiš biti zbog njega, ili nje ili bilo koga! Tako rade kukavice, a to nisi ti. Bolji si od toga!]

Vjerujem da većini ovaj tekst, zapravo ulomak iz filma, nije poznat. Možda samo nekim gorljivim ljubiteljima Rockyjevih filmova poput mene. Inače, ovo je ulomak iz šestoga nastavka Rockyjeva serijala koji se odnosi na dijalog, zapravo monolog Rockyja svome sinu koji mu se nešto dolazi žaliti, odnosno kriviti oca za neke svoje osobne neuspjehe i neostvarene ambicije, a Rocky mu očinskom ljubavi iznosi jednu životnu lekciju.

I ako još jednom pročitamo taj tekst, vidimo da se u njemu stvarno nalazi neka životna, možemo reći iskustvena mudrost. Sami tekst vjerojatno ne dočarava dovoljno emociju kojom je izrečen, pogotovo hrvatski prijevod koji je dosta plastičan pa tko želi video može pronaći na YouTube-u, čisto da se još dodatno osjeti emocija samih riječi. Iskustvo iz ovog teksta može se primijeniti i na naš svakodnevni život, odnosno život kroz našu vjeru. Ovim tekstom u biti se nadovezujem na neke od mojih prethodnih kolumni koje zajedno gledano tvore jednu cjelinu.

Svi znamo da ovaj svijet nije onaj kojim teče med i mlijeko. I možemo se složiti da je ovaj svijet prilično zlo i okrutno mjesto. Naravno, nećemo ga samo kao takva percipirati. Puno je tu ljepote darovane od Boga, ali razumijete poantu, zna se tko je knez ovoga svijeta i da mi ovome svijetu ne pripadamo, nego da se samo nalazimo u njemu. „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.“ (Iv 15, 18-19) Isus nam je davno rekao da kraljevstvo njegovo nije od ovoga svijeta. Ali mi ipak moramo proći kroz sva ta iskušenja i križeve koji nam dolaze.

I istina je da nas ovaj svijet tuče, udara, bombardira svime i svačime i da se tu teško ostaje svoj i Božji. I stvarno nitko ne udara tako jako kao život. O tome sam već pisao u kolumni o patnji, ali to su nam sve lekcije i kušnje koje moramo proći i iznad kojih se moramo ustati i ići dalje. Ići naprijed, s Bogom i za Boga. Mi samo svojim snagama teško da išta možemo učinit, ali svojom vjerom i predanjem Bogu možemo sve. Vjerom koja pomiče planine. Možda neće doći do promjene neke konkretne situacije onako kako smo mi to zamislili,  jer Bog zna što je najbolje za nas, ali sigurno ćemo dobiti mir i ispunjenje ako sve predamo u Božje ruke. Život će ispred nas staviti brojne patnje, teške trenutke, ali mi smo ti koji imamo izbor. Ostati dolje i kukati. Upirati prstom u druge, u Boga. Okrivljavati sve za sve. Ili. Možemo ustati i ići dalje, boriti se. Ne dopustiti da nas pokolebaju oluje života, jer svima nam ih je proći. Bez trpljenja sigurno nema ni spasenja jer i naš je Gospodin toliko trpio da bi nas otkupio.

Ne smijemo biti kukavice i bježati od svega, povlačiti u svoj mali kutak i zatvarati se. Kukavice bježe i skrivaju se, a mi to nismo i ne smijemo biti. Kršćanin je kršten za boj i žrtvu. „Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora.“ (2 Tim, 1, 7) Boriti nam je se. I neće se nitko umjesto nas samih boriti. Ako imaš nešto vrijedno u životu, ili nekoga, trebaš se boriti. Nema poklona. Ako je nešto vrijedno, onda se za to treba i boriti, jer ništa što je vrijedno ne dolazi lako i jeftino. Svi mi imamo svoje svakodnevne borbe, križeve s kojima se nosimo. Sve te naše borbe, poteškoće i padovi su tu da nas suobliče s našim Gospodinom. To su nužni dijelovi našega života i puta za Gospodinom. Ne smijemo se zavaravati da nam u životu sve treba teći lagodno i da nećemo nailaziti na prepreke koje trebamo savladavati. Svijet će nam stavljati brojne prepreke, zamke, ali nema nam smisla okolo upirati prstom i okrivljavati. Trebamo prihvatiti izazov i borbu. Trebamo biti spremni primiti udarce, ali opet ustati i nastaviti borbu prije nego nam sudac odbroji do 10. I od borbe ne trebamo strahovati. „Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: / što mi tko može? / Jahve je sa mnom, pomoć moja, / i zbunjene gledam dušmane.“ (Ps 118, 6-7)

Što nam tko može ako je Bog na našoj strani. „Pa da mi je i dolinom smrti proći, / zla se ne bojim, jer ti si sa mnom. / Tvoj štap i palica tvoja / utjeha su meni.“ (Ps 23, 4) Ako Bog nije odustao od nas, ne smijemo ni mi sami od sebe i od Njega. Nije važno koliko jako mi možemo udariti, već koliko udaraca možemo primiti, koliko možemo podnijeti i nastaviti dalje. A svi znamo da te udarce ne primamo sami. Već ih s nama prima netko tko je već prošao najgoru torturu svijeta i bori se zajedno s nama. I kao što Rocky kaže: „That’s how winning is done!“ Tako se pobjeđuje, a naša konačna pobjeda neće biti na ovom svijetu, već u radosnom susretu s Gospodinom. Ali za taj susret valja nam se boriti na ovome svijetu.

Ovaj je život jedan veliki ring u kojem se odvija naša borba. Kao što se Rocky nikad nije predavao u boksačkom ringu, gdje je uvijek nakon nenormalnih batina ustajao i nastavljao borbu protiv većih i jačih protivnika, tako se ni mi ne smijemo predati u ringu života. Jer kao što sv. Maksimilijan Kolbe kaže: „Život je borba. Ako nije borba, onda je predaja. Ako je predaja, onda je smrt.“

Gospodine, ne molim te za viđenja i čuda

molim tek snagu za život svednevni.

Pouči me umijeću malenih koraka.

Misli mi razbistri, učini me snalažljivim,

nauči me ugrabiti pravi trenutak.

Daj da vidim kako je sve u životu važno.

Jakosti mi daj za pravi red i pravu mjeru,

da ne klizim kroz život poput rasipnika,

već vrijeme svoje da mudro raspoređujem,

pa ipak da umijem prepoznati trenutke

bogate sjajem, ljepotom i milinom

i odvojiti časak za užitak srca i duha.

Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati –

niti o prošlosti, niti o budućnosti

te da je najvažniji sadašnji čas,

i da sve što slijedi učinim najbolje.

Očuvaj me opsjene da život ima glatko teći.

Trijezan mi uvid podari u istinu

da su poteškoće, porazi i padovi,

neuspjesi, boli pa i katastrofe

na stazi žića vjerni pratioci

uz koje naša bića sazrijevaju i rastu.

(Antoine de Saint-Exupery)