Kad jutrom otvorimo oči zatražimo milost Oca i Majčinu zaštitu i potpuno im se predamo. Njegovo sveto znanje prožima svo naše postojanje, svaku misao, svaki propust i grijeh koji činimo. Pa ako pred sobom i skrivamo vlastitu oholost i tvrdoću oblačeći je u lažne haljine poniznosti, svoju uznositost ne prepoznajemo i neprestano ju zamjenjujemo s gorljivošću za Kristom te ne uviđamo kako se neprestano kitimo dok pomažemo drugima. Otac naš sve to vidi i žalosti ga naša sljepoća.

Znamo li mi uistinu tko smo? Kako možemo tako često sebi pripisivati kreposti koje, u stvari, nemamo? Zar smo zaboravili kako je mudar neprijatelj i da nam rado nameće lažnu sliku vlastite dobrote i duhovne ispravnosti, upravo da bi nas pridobio ohološću koju nismo u mogućnosti ni prepoznati i tako nas udaljio od Krista. Mi ništa ne znamo o sebi. Uvijek gledamo kroz prste kada razmišljamo o našim postupcima, a širom otvorimo oči i puni smo znanja kad precizno govorimo iza leđa o dušama oko nas. Ne zavaravajmo se da smo bolji od drugih i ne stavljajmo ih u ladice svojih osuda jer nemamo ni prava, ni znanja, a niti istinskog uvida u svoje postupke, a kamo li u njihove.

Koliko smo samo puta uzdahnuli i u svom srcu osjetili bijes i osudu, pokazali nesusretljivost prema Božjem stvorenju i odbacili savjet kao nepotreban našoj savršenosti? Nema u nama ništa našega što bi nas moglo izbaviti od propasti. Samo nas sveta Isusova žrtva i Očevo beskrajno milosrđe spašavaju! Ne zaboravimo to svaki put kad otvorimo usta i kad svojim riječima, mislima ili stavom povrijedimo dušu do sebe. Ne zaboravimo da ćemo jednog dana za svaku neljubav, u svjetlu Božje istine, morati položiti račun. Zato, pazimo da ljubeći Boga naučimo ljubiti i sva Božja stvorenja oko nas jer nas Bog upravo na to i poziva. On želi da budemo ljudi ljubavi i mira, ljudi opraštanja i pomaganja, ljudi radosti i navjestitelji Radosne vijesti. Hoćeš li ti poći za Njim?

Na tebi je odluka…