Planiranje je sastavni dio života svakog čovjeka. Možemo se složiti da malo koji čovjek navečer ide na počinak bez nekog plana za naredni dan pa makar to bio plan cjelodnevnog gledanja serije. Zrelo je i odgovorno od čovjeka da planira svoje obaveze i nastoji pametno rasporediti svoje vrijeme, sve do trenutka kada postane rob vlastitih planova.

Postati rob svojih planova, čini se suludo, zar ne? Kako se može robovati nečemu što si sam odlučio i isplanirao jer ipak si čovjek, onaj koji ima razum, zna najbolje za sebe, sve mu je podložno da upravlja njime. Po svojoj prirodi čovjek teži napretku, nečem boljem, nastoji savladati nove izazove i tako ponovno iz dana u dan. Kada ostvari neki plan, postigne neki viši cilj čovjek se počinje gubiti u tome te se iznova javlja želja za onim da bude bolji od drugih i osjeća se važno i nadmoćno. Sve ovo nas zarobi jer nam se dani počinju vrtiti u krug, samo postoji želja ostvariti zacrtano, a ostale bitne stvari se zanemaruju.

Ono što u ovome do sada napisanome nedostaje je najvažnije, nedostaje Isus. Često se dogodi da On nije dio naših planova, a kada i jest On je obično onaj dio kojeg je najlakše izostaviti kada smo u stisci s vremenom. Smatramo da nas On uvijek čeka, što je istina, ali koliko se mi zapravo udaljujemo od Njega izostavljajući Ga svaki dan iz svoga života. Kad bismo hodali s Kristom padali bismo samo ondje gdje ipak odlučimo uraditi nešto po svome planu, a ne Njegovom.

Kao primjer svega navedenog prisjetimo se detalja iz života našeg serafskog oca sv. Franje. Dok je još bio samo Franjo, sin Petra i Ivane, imao je mnoge mladenačke želje, a jedna od njih je bila da postane vitez. Trudio se to postići i kada je napokon ostvario san i otišao u rat dogodilo se razočarenje – pao je u zarobljeništvo. Sva sreća se zbog ostvarenja sna preko noći pretvorila u beznađe i tugu. I baš tada, dok je razmišljao što nije u redu obratio mu se Bog s pitanjem: “Tko ti može više pružiti, Gospodar ili sluga?” I nakon Franjinog odgovora dogodila se promjena u njegovom srcu. Franjo je iz dana u dan postajao čovjek sve više slobodan od svojih želja, a zaljubio se u slobodu koju Krist pruža, postao je vitez slobode. Pokazao nam je da su umjerenost, jednostavnost i radost rezultat planiranja s Kristom.

I sve rečeno se može sažeti u one Isusove riječi – ne moja, nego Tvoja volja Oče.

Do sljedećeg puta, mir i dobro!