Sol zemlje i svjetlost svijeta

Isus nam govori: “Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlo svijeta, vi ste izabrani da budete moji učenici pred očima svijeta, kao oni koji su u službi ljudima.” Svaki osvjedočeni katolik pozvan je postati za ovaj svijet ono što je sol za hranu. Pozvani smo davati smisao životu i istrošiti se iz ljubavi prema ljudima. Pozvani smo davati svjedočanstvo boljega života. To znači biti sol. Sol koja ovaj život čini čudesnom ljepotom. Ljudi obično ne hvale jelo zbog njegove slanoće, a mnogima nedostaje ako je nema.

Kako doprinositi nečemu važnom za svijet – nečemu što nas ne privlači, a potrebno je? Sol je začin jelu, daje mu ukus i čuva ga od truleži. Isus istu ulogu namjenjuje svojim učenicima. Dužnost im je čuvati čovjeka od truleži, izopačenosti, nevjere, grijeha. Isto tako, čovjek je dužan začiniti ovaj svijet vrlinama kao što su: svetost, ljubav, dobrota, poniznost, vjera. Dužnost je to svakoga tko je kršten. Ako to ne čini onda je trulo, bljutavo i otrovno stvorenje. Na nama je da budemo sol – začin ovoj zemlji i ovom svijetu danas i sutra, do kraja života. Zalažimo se uvijek za ono što je plemenito, pravedno, istinito, dobro i sveto. To znači biti pravi Isusov učenik, onaj koji sluša Njegovu Riječ. “Ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?” Izopačeni, zli kršćani najteže se obraćaju, njima gotovo nema lijeka. Tko gazi milost i odbija pruženu ruku Božju, tko Gospodina izaziva i prkosi Mu, prepušta se vlastitoj nesreći. Ne zaboravimo: zao i otpali kršćanin nije Božji neuspjeh, za to je odgovoran neuspjeli čovjek – kršćanin. Takav kršćanin postao je bljutava, ishlapjela sol. Često mislimo da je svjetiljka nešto ukrasno, da poboljšava životni prostor. Isus govori o svjetlu više kao o nečemu što otkriva život i istinu. Svjetlo omogućuje čovjeku da nađe svoj put da ne luta i ne zaluta. Da staza njegova života uvijek bude osvjetljenja. Kršćanin vjerom i životom, čitavim svojim bićem mora drugima biti svjetlo, putokaz do Božje istine, zalutale vraćati na Božji put. Ako on nije svjetlo onda je tama, propast je sebi i drugima. On ne smije biti neka žaruljica koja žmirka ili se već ugasila, nego svjetionik što naširoko oko sebe obasjava čitav prostor. Svjetlost razbija tamu, omogućuje čovjeku da vidi, da vidi bolje i jasnije, da uočava detalje. Svjetlost nam pomaže da slijedimo pravi put, samoga Isusa. Svjetlost odnosi strah i donosi sigurnost. “Vaša svjetlost neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašega Oca nebeskoga.” Trebamo se zapitati dajemo li ljudima ono što sol daje jelima ukus; vrijednost, smisao, nepokvarljivost.. Jesmo li “svjetlo svijeta?”

Dajemo li svijetu mogućnost da vide sjaj, ljepotu, život, nadu? I još više: istinu, svjedočenje?

Svjetlo svijetu smo svi skupa ako smo krotki, ponizni, milosrdni, mirotvorci, čisti srcem. Budimo sol i svjetlo u društvu gdje živimo, u svojoj obitelji, u susjedstvu, na radnom mjestu. Budemo li zahvaćeni Kristom i bude li Njegov Duh živio u nama svi će vidjeti naša dobra djela i slaviti Oca nebeskoga.

Sol nije ništa ako ne dođe u hranu. Jednako i svjetlo, ako ne svijetli. Svjetlo mora na svijećnjak. Učenici, ako su pravi, ne mogu se sakriti pred svijetom, ne mogu sakriti svoj identitet. Oni su prepoznatljivi. Ne smiju kriti sebe od svijeta, oni moraju svijetliti. To je dio njihovih misija u svijetu, njihova poslanja, makar ih očekivala i progonstva.

Učenik koji je sakriven od očiju drugih i ostaje učenik Isusov samo u svojim privatnim krugovima gdje sebe neće izložiti, prestaje biti učenik. Koji je smisao soli, svjetla? Isus veli: “da vide vaša dobra djela.” Učenici trebaju učiniti u svijetu Isusa vidljivim. Bog je stoga postao čovjekom kako bi nastavio živjeti u svakome učeniku.

Kako bi se nastavio utjelovljivati u učenicima. Svijet treba iskusiti našu ljubav, našu dobrotu, svijet mora biti okrenut prema Bogu. Isus ne veli, da vide vas i da vas slave, nego da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega na nebesima. Ne isticati sebe, ne stavljati sebe na svjetla pozornice. Sve dolazi od Gospodina. Od Njega je svako dobro djelo, svaki dobar naum. Činite sve tako da ljudi ne slave vas, nego preko vas Oca nebeskoga. Činiti tako da ljudi pitaju: “Odakle vam ta snaga, odakle vam ta zauzetost za svijet? Gdje je ta vaša energetska centrala, odakle se napajate?”

Odgovor mora glasiti uvijek: u Kristu i iz Krista, iz njegovih sakramenata koji su energetski izvori, nepresušni. Naviještati svjetlo i biti svjetlo, to je smisao učeničkoga poslanja i identiteta.