U užurbanom ritmu svakodnevice, gdje se obaveze, škola, posao, fakultet i svi društveni pritisci nadovezuju. Usred gomile briga i ciljeva koje si postavljamo, onaj Najvažniji postaje nevidljiv. Naša svakodnevica nerijetko je ciklus u kojem Isusa neprestano ostavljamo za kasnije. Samo još jedna stavka na našem popisu obaveza koju odlažemo za kasnije, za večer, za sutra. “Sutra” često i ne dođe. Umorni od svojih planova, svojih obaveza, poslova, borbi i izazova, nerijetko tražimo isprike i opravdanja zašto nemamo vremena. Obećavamo da ćemo sutra naći vrijeme za molitvu, za razgovor. “Umoran sam, sutra ću zahvaliti.” Bismo li to činili našim ovozemaljskim prijateljima. Svaki dan im rekli “kasnije, popodne, uvečer, sutra” i tako u krug. Tko bi nam to tolerirao? Jednostavno bi shvatili da nam nisu bitni, nije nam stalo. A Isus? Isus nikada nije ni pomislio da se udalji od nas. Njegovo razumijevanje nadmašuje sva ljudska mjerila strpljenja i istinske ljubavi i zauzetosti. Često to Prijateljstvo uzimamo zdravo za gotovo. Samo pokušajmo predočiti sebi kako to naše odgađanje izgleda. Zamislimo Isusa kako sjedi i čeka nas. Jednom nismo došli jer je bila neka hitna situacija, drugi put smo bili umorni od silnog posla, treći put je bilo puno učenja, četvrti smo put žurili na trening, peti nam je put bilo baš nezgodno jer smo imali neki drugi plan. I tako i šesti, i deseti i tko zna koji put ostavimo Isusa da čeka. A on je došao zbog nas. On nam nikada nije rekao “sutra”. On nikada nije imamo nešto što mu je draže ili bitnije od nas. Fascinantna je ta Njegova ljubav. Samo zamisli, nikad se nije naljutio na tebe jer se nisi pojavio kada si rekao. Kakav Prijatelj je Isus!

No, koliko god naš Ljubljeni Isus bio strpljiv, koliko god nas čekao blagog pogleda i otvorenog srca, zapitajmo se koliko gubimo time što ga neprestano ostavljamo za kasnije. Svaki odgođeni susret s Njim je izgubljena prilika za istinsku radost, za mir koji samo s Neba dolazi, za Ljubav tako čistu. On nije samo još jedna naša obaveza koju trebamo ispuniti u danu. On je puno više. On je Najbolji Prijatelj. On je tu da nas oslobodi od tereta, od stresa, od boli i briga. On je tu da nas utješi, da nam da mir koji nigdje drugo nećemo naći. Prava sloboda i istinska radost čovjekova proizlaze upravo iz potpunog prihvaćanja Isusovog prijateljstva. On je uvijek tu. To nikada nije bilo upitno. Zapitajmo se koliko mi dajemo a koliko primamo u ovom Prijateljstvu.