Evo me Isuse. Ranjena i umorna, klečim pred Tobom i vapijem da me podigneš. Podigneš iz svih mojih grijeha i izbaviš od svega zla ovoga svijeta. Da sve loše oko mene nestane i da se odmorim od neprestanog traženja sebe u ovome svijetu.
Ponekad, Gospodine, poželim da me pozoveš k Sebi. Pomislim kako će biti sve lakše ako se nađem u Tvome zagrljaju. Kad budem gledala u Tvoje oči i slušala kako mi govoriš: „Dijete moje, ja sam tu. Ne boj se!”Ali, onda se sjetim da si Ti pretrpio sve udarce i pogrde u svome životu kako bi izbavio nas. Dopustio si da Te bičuju, pljuju i raspnu i nisi se odupirao. Prepustio si se Očevoj volji znajući da je to za jedno veće dobro.
Kako Isuse? Kako se mogu i ja prepustiti Očevoj volji u nemirima ovoga svijeta. Kako mogu pustiti da se sve ovo oko mene događa, a ostati pozitivna i ne odustati.
Ti kažeš da mogu. Da samo trebam vjerovati i tražiti ono što si mi pripremio. Tražiti dobro u svijetu zla, tražiti svijetlo u svijetu tame, tražiti Boga u svakom bratu svom. Sve dok si Ti uz mene Gospodine, sve dok mi ti progovaraš, neću odustati. Zato, molim te Isuse, pomozi mi vjerovati Tebi i pomozi mi prepuštati se Božjoj volji. Pomozi mi Gospodine dijeliti tračak svijetla svim umornima i opterećenima kao što su i oni dijelili meni kad si ih Ti poslao. Hvala Ti Isuse!❤️