Ponekad ljudi u životu postanu lekcija. I boli… Odnos koji postane samo lekcija jednostavno boli. Pogotovo ako je odnos dubok, jer što je odnos dublji, dublja je i rana. Naučiš da ljudi imaju maske koje mogu pasti s lica s jednom izgovorenom riječi. Ali postoji ta Osoba bez ijedne maske na licu, postoji ta Duša bez ijedne mrlje, bez prljavštine, postoji Isus…
Postoji odnos koji nikad neće prestati, koji nikad neće postati samo lekcija. Iako taj odnos možda zna i zaboljeti, jedino je kroz taj odnos vrijedno i osjetiti bol. Jedino je u tom odnosu vrijedno nositi križ, dijeliti ga s Njim. Jedino On neće dopustiti da naša ramena postanu preslaba za križ koji imamo. Kroz tu bol jačamo naša ramena, jačamo naše srce, jačamo našu molitvu. Kroz tu bol učimo za što se sve vrijedi boriti… Jer jedino odnos s Njim vrijedi čuvati do kraja, sve izdati baš radi takvog odnosa. Nikad nećemo biti sami ako gradimo dublje prijateljstvo s Isusom. Neće nas ni boljeti maske koje padaju s lica ako znamo da naš Najbolji Prijatelj nema tu masku. Znamo da pred Njega možemo doći potpuno slomljeni i povrijeđeni, a da će On samo raširiti ruke koje su sve to već osjetile na križu. Nitko neće osjetiti tvoju patnju kao Isus, za tebe i za tvoje spasenje je već prošao Kalvariju. Zato neka ti to bude ohrabrenje, za svaki propali odnos, za svaku masku koja je pala s lica tvoga brata, za svaku ranu na tvom srcu, za svaki križ koji uporno odbijaš nositi…

Neka ti On bude dokaz da se za neke odnose vrijedi boriti, za taj sveti odnos, za tog Najboljeg Prijatelja…