Hej ti, svjetiljko mala!

Koja za sebe misliš da si ništa i nitko, da si nedovoljna ovom svijetu.

Misliš da si toliko slaba, ponižena, da si na rubu svog života…

Da je sve onako kako ne bi trebalo biti.

Sjeti se da se u tami i najmanja svjetlost vidi!

Vidiš li sad koliko si potrebna ovdje?

Baš ti i tvoje malo svjetlo…

Koliko, i u danima kad se ne osjećaš kao da si dovoljna svijetu, imaš svjetla.

I dalje postoji ta trunka svjetla, ta trunka spasa.

Samo ga probudi i zamoli našeg Oca da ti zapali svjetlost još jače…

Ali prije toga postoji put,

put koji moraš proći.

Moraš iskusiti i tamu…

A kada je prijeđeš naš najljubljeniji Otac dat će ti još više svjetla…

A na tebi je da Mu zahvaljuješ i da širiš tu svjetlost!

Pa makar ona bila mala i jedva vidljiva!

S vremenom će svjetlo zamijeniti svu tamu,

i zacijeliti sve rane.

Ne zaboravi na to da je svjetlo puno veće od tame!

Iako ti se sada čini da je tama zavladala i da ne možeš ništa protiv nje…

Možeš!

Samo Ga zamoli da ti dadne snage i mudrosti da je prebrodiš.

I na kraju moj mali brate, zasjaj jače nego ikad i zahvali Mu!

Jako te voli i čeka svaki dan!