Koliko je teško vjerovati…
Da si Ti uz mene,
Iz dana u dan.
Koliko je teško vjerovati…
Da si Ti uz mene i onda,
Kada me svi odbace, kada me svi osramote,
Kada mi oduzmu ono što ja čuvam za sebe.
Jer, i Tebe su odbacili, i Tebe su osramotili,
I Tebi su oduzeli Tvoje dostojanstvo,
I Tebe su svukli, oduzeli Ti ono najvrjednije,
Oduzeli su ti ono što je Tvoje.
Koliko je teško vjerovati…
Da si Ti tu da mi pomogneš nositi moj križ.
Da si tu na početku svakog dana,
Da me hrabriš da prihvatim svoj križ.
Pomažeš mi ga nositi,
Kao što je Tebi Šimun Cirenac pomogao.
Tako je teško vjerovati…
Da si Ti uz mene i onda,
Kada ja pod njim padam,
Kada me teret tog teškog križa slomi,
Kada me stiska u prsima i ne da mi disati,
Da si tu uz mene da me ohrabriš.
Ti mi govoriš: “Nema veze što si pao… Ustani i ne boj se! Ja sam s tobom! Dalje ćemo ići skupa!”
Koliko je teško vjerovati…
Da si Ti uz mene.
Kada zaboravim na Tebe.
Kada Te odbacim od sebe.
Kada mislim da mogu bez Tebe.
Kada mi sve drugo postane važnije od Tebe.
Kada me onečisti prljavština ovoga svijeta.
Kada me trn grijeha probada.
Kada mi krv teče niz lice,
Da mi tada Ti pružaš rubac,
Kao što je Veronika pružila Tebi.
Daješ sebe, uzimaš moje breme na sebe.
Koliko je teško vjerovati…
Da si ovdje kada mislim da sve što radim,
Nema nikakvog smisla.
Kada mislim da sam bezvrijedan,
Da si Ti u svakoj prolivenoj suzi.
Da me tješiš,
Kao što si tješio rasplakane jeruzalemske žene,
Kada su te žalile, kada su plakale za Tobom.
Teško je vjerovati…
Da me Ti u srž poznaješ.
Da si idalje tu unatoč mojoj grešnosti.
Ali najteže je vjerovati…
Da kada se moja svijeća na ovom svijetu ugasi,
Da ću Te gledati licem u lice.