Tko će naći ženu vrsnu…

Što znači žena koju je Bog stvarao kao svoje remek djelo? Što znači vrsna žena? Je li to zastarjeli pojam koji je tražio puno toga od žena, a ne vrijedi u današnjem, modernom svijetu, jer se ipak moramo kretati u korak s vremenom i onime što traži? Znamo da su dosta čudne one koje se stvarno pridržavaju čednosti i čistoće u svim oblicima. Od njih će se tražiti da se, ljepše rečeno, opuste, uživaju u svojoj mladosti i iskoriste svoju ljepotu dok ju još kao djevojke imaju. No, vjerujem da su takve ideje nastale samo iz nepoznavanja Istine, jer kada bismo znali koliko vrijeđamo Boga banaliziranjem naše tjelesnosti i koliko Njega gazimo svojom površnošću i željom da tijelom zavodimo, da se izvana usavršavamo, nikad se ne bismo prepustili tome.

Kako je predivno razmišljati o izvornoj zamisli žene, onoj Božjoj zamisli. Ako zanemarimo sve što se kasnije uplelo u ono što bi žena trebala biti i kako bi trebala izgledati i vratimo se pravoj istini o ženi, stvaralačkoj istini, imamo sliku žene koja više vrijedi nego biserje, odijeva se snagom i dostojanstvom, raduje se danu budućem, svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku…, kako kaže knjiga Mudrih izreka. Muževljevo se srce uzda u nju, čini mu dobro, a ne zlo. Najveće dobro koje mu žena može činiti je pomoći mu da u nebo uđe čist.

Nismo ni svjesne koliko je opasna moć zavođenja muškarca i igranje s njegovom tjelesnošću ili emocijama. Zbilja, nesvjesno pokušavamo pridobiti i zarobiti muškarca da budemo sigurne da će ostati vjeran, da ćemo mi biti broj jedan u njegovom životu, a ne znamo da pravo osvajanje i “zarobljavanje” dobivamo onda kada u skromnosti i poniznosti gradimo ljubav na čistoći i čednosti svoga bića, baš onako kako je Bog zamislio. Doduše, tada te dvije riječi dobivaju potpuno drugo značenje, ono božansko. “Zarobljeno” i osvojeno muško srce je ono koje zbog svoje snažne duhovne povezanosti sa svojom ženom, neće više ni tjelesno gledati druge žene na isti način. U svojoj slobodi njegov će duh uvijek privlačiti istinsko, pravo i čisto. Najveća sloboda, a najsnažnija pripadnost nekome. Samo Jedan može nešto takvo kreirati i zamisliti.

Sva ljepota koju žena ima jest dar Božji. Ne vrijedi nijedna krepost, nijedno naravno svojstvo, pa niti jedan Njegov dar ako ga koristimo u krive svrhe. Jednog dana ćemo o njima morati položiti račun. Kada ona ljepota koju posjedujemo prestane biti sredstvo zavođenja, tada postajemo žene. Ne samo izloženo tijelo, nego i pogled, geste, osmijeh. Neka sve bude čisto i podređeno onoj Ljubavi koju On ima prema nama, a mi je trebamo preslikavati u svoje živote.

Kao što je na početku napisano, ovaj grijeh vrlo lako nastaje iz neznanja i mišljenja da je u redu napraviti kompromis i da nije sve do nas, da je više do “oka promatrača”. Neka nam znanje raste u Njegovoj riječi, pa će sve biti jasnije i utemeljenije. Za početak, redak iz evanđelja; “Tko sablazni jednog od mojih najmanjih, bolje mu je da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da ga se baci u dubinu mora. Jao svijetu zbog sablazni! Potrebno je da dođe, ali jao onome po kojemu sablazan dolazi.”