Što znači žena koju je Bog stvarao kao svoje remek djelo? Što znači vrsna žena? Je li to zastarjeli pojam koji je tražio puno toga od žena, a ne vrijedi u današnjem, modernom svijetu, jer se ipak moramo kretati u korak s vremenom i onime što traži? Znamo da su dosta čudne one koje se stvarno pridržavaju čednosti i čistoće u svim oblicima. Od njih će se tražiti da se, ljepše rečeno, opuste, uživaju u svojoj mladosti i iskoriste svoju ljepotu dok ju još kao djevojke imaju. No, vjerujem da su takve ideje nastale samo iz nepoznavanja Istine, jer kada bismo znali koliko vrijeđamo Boga banaliziranjem naše tjelesnosti i koliko Njega gazimo svojom površnošću i željom da tijelom zavodimo, da se izvana usavršavamo, nikad se ne bismo prepustili tome.

Kako je predivno razmišljati o izvornoj zamisli žene, onoj Božjoj zamisli. Ako zanemarimo sve što se kasnije uplelo u ono što bi žena trebala biti i kako bi trebala izgledati i vratimo se pravoj istini o ženi, stvaralačkoj istini, imamo sliku žene koja više vrijedi nego biserje, odijeva se snagom i dostojanstvom, raduje se danu budućem, svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku…, kako kaže knjiga Mudrih izreka. Muževljevo se srce uzda u nju, čini mu dobro, a ne zlo. Najveće dobro koje mu žena može činiti je pomoći mu da u nebo uđe čist.

Nismo ni svjesne koliko je opasna moć zavođenja muškarca i igranje s njegovom tjelesnošću ili emocijama. Zbilja, nesvjesno pokušavamo pridobiti i zarobiti muškarca da budemo sigurne da će ostati vjeran, da ćemo mi biti broj jedan u njegovom životu, a ne znamo da pravo osvajanje i “zarobljavanje” dobivamo onda kada u skromnosti i poniznosti gradimo ljubav na čistoći i čednosti svoga bića, baš onako kako je Bog zamislio. Doduše, tada te dvije riječi dobivaju potpuno drugo značenje, ono božansko. “Zarobljeno” i osvojeno muško srce je ono koje zbog svoje snažne duhovne povezanosti sa svojom ženom, neće više ni tjelesno gledati druge žene na isti način. U svojoj slobodi njegov će duh uvijek privlačiti istinsko, pravo i čisto. Najveća sloboda, a najsnažnija pripadnost nekome. Samo Jedan može nešto takvo kreirati i zamisliti.

Sva ljepota koju žena ima jest dar Božji. Ne vrijedi nijedna krepost, nijedno naravno svojstvo, pa niti jedan Njegov dar ako ga koristimo u krive svrhe. Jednog dana ćemo o njima morati položiti račun. Kada ona ljepota koju posjedujemo prestane biti sredstvo zavođenja, tada postajemo žene. Ne samo izloženo tijelo, nego i pogled, geste, osmijeh. Neka sve bude čisto i podređeno onoj Ljubavi koju On ima prema nama, a mi je trebamo preslikavati u svoje živote.

Kao što je na početku napisano, ovaj grijeh vrlo lako nastaje iz neznanja i mišljenja da je u redu napraviti kompromis i da nije sve do nas, da je više do “oka promatrača”. Neka nam znanje raste u Njegovoj riječi, pa će sve biti jasnije i utemeljenije. Za početak, redak iz evanđelja; “Tko sablazni jednog od mojih najmanjih, bolje mu je da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da ga se baci u dubinu mora. Jao svijetu zbog sablazni! Potrebno je da dođe, ali jao onome po kojemu sablazan dolazi.”