Kada čitam o njemu, svijet kao da stane. Kada razmišljam o njegovoj poniznosti, ljubav kao da raste. Kada pogledam u probodene viteške ruke, bol kao da prestaje. Naš Franjo. Čovjek boli. Vitez Velikoga Kralja. Najbliži Kristu. Toliko je volio patnju, toliko je volio križ. Ali kroz svu tu patnju, nije izgubio osmijeh, nije izgubio pravu iskrenu radost. Kako plakat na vratima naše framske kaže: “Običan mladić. Dok nije upoznao Isusa.” Htio je, a i mogao, živjeti raskošno. Imao je sve što današnji čovjek želi imati. Nije morao slušati Kristov glas. Zašto? Zato što u našim, ljudskim očima, on ima sve. Nasuprot nama, Bog na njega gleda kao potpunog siromaha Duhom. Unatoč svemu materijalnom, taj čovjek nema ništa. I dolazi mu u san, dolazi najaviti Franjino obraćenje, sve do Preobraženja. Mnogi misle da je poludio. I danas je to tako dok ljudi slušaju dogodovštine našega serafskog oca. Ali on je u Božjim očima onakav kakav upravo treba biti. Toliko malen za sve što mu Bog sprema, ali upravo radi toga proslavlja se kroz njega. U očima Savršenog, Franjo je tako blizu spasenju. Šalje ga da bude trubadur Ljubavi, da pjeva Evanđelje, ljubav svoje vječne Ljubavi. Franjin cijeli život bio je ljubav. Ljubio je, a opet ništa neuredno, jer ništa nije ni imao. Ljubio je ono Njegovo, sve što je On stvorio, sve u čemu vidi svoga Gospodara. Toliko je ljubio da je zadobio Kristove rane, a nije se tužio. Klicao je, zahvaljivao i molio. Bio je sama molitva. Na tijelu nosi stigme, nosi bol, a u njemu se očituje Život. Pokazuje koliko želi zagrliti svijet snagom Boga. Sam je govorio da mnogo treba ljubiti Onoga koji je ljubio nas. Život mu je bila Ljubav…
Da imamo barem malo Franjinog duha. Da imamo barem malo strpljivosti, poniznosti, jednostavnosti. Franjo je bio jako jednostavan. Nije komplicirao, cilj mu je bio samo iskreno služenje Gospodinu. Imati SVE jer nemaš ništa. Tako je malo potrebno. Slijedi ga. Vidi Isusa u Franji. Tako ćeš Ga najbolje upoznati. Kroz njega, drugog Krista, upoznat ćeš Prvog. A onda će ti Franjo prirasti srcu. I nećeš moći ravnodušan biti dok razmišljaš o tom vitezu Ljubavi, o životu nad životima, o najmanjoj mrvici kruha. Toliko je bio ponizan, a toliko je velik. Franjo ti poručuje da sada ostaviš sve i zajedno pođete za Njim!