Svi smo mi lutalice i prolaznici.
Da, lutam i ja i ti i svi mi ovom prekrasnom zemljom. Prekrasna je, savršena. Bog je bio tako precizan oko njenog stvaranja. Jeste li se ikad zapitali kako je On na sve mislio i na ljude i na životinje i na biljke i na onaj hladni kamen?
Sve je tako savršeno stvoreno i posloženo.
A mi lutalice i prolaznici, ovdje, na ovoj zemlji, na ovom prekrasnom mjestu, gdje smo se rodili.
Zar bi itko od nas htio da se rodio na nekom drugom kontinentu?
Znam, ponekad to i poželimo i kažemo: “da sam barem rođen tamo”.
Ali da si trebao biti tamo, bio bi tamo, negdje daleko. Bog bi te tamo poslao. Ti si rođen ovdje i ovdje si potreban, ovdje donosiš sreću i radost. Potreban si ovdje ljudima. Zbog ovih ljudi si tu kao i oni zbog tebe.
Nije uvijek sve savršeno, ponekad je jako teško. Ponekad kiše suza tope naše obraze, ali poslije kiše tu je sunce da sve osuši i njegova toplina vraća sjaj u oči. Vrati nam radost. Nema ništa ljepše na svijetu od donošenja radosti. A gdje je radosti, tu je i Bog. Bog nas želi gledati radosne i sretne. Želi naša čista srca, želi nas slušati kako pjevamo. Promatra nas pod budnim okom i čuva nas. Život je borba za vječnu sreću. Kako na zemlji posijemo takve ćemo plodove brati na Nebu. Zato neka sjeme koje posijemo ovdje na zemlji bude plodno.
Ne živimo samo u prolaznosti dana, mjeseci i godina. Živimo za nešto puno veće, nešto što će donijeti dobro, ne samo nama, nego i osobama koje susretnemo na svom životnom putu. Oni će također zajedno s nama pronaći smisao onog pravog života.
Ljubimo Boga i budimo Mu poslušni. Prođimo kroz Deset Božjih zapovijedi. Malo ih razmotrimo. Poštivanje Deset zapovijedi, to je sve što Bog traži, samo to. A pogledajte, On se pobrinuo za sve ostalo. Dao nam je divnu zemlju, roditelje, braću, sestre, prijatelje, krov nad glavom, odjeću, obuću, hranu.
On traži od nas malo za ovo puno što nam svakodnevno daje.
I molim Vas, kada ovo pročitate prođite kroz Deset Božjih zapovijedi i malo razmotrite što On traži od nas i pokušajte živjeti onako kako On traži i u našim srcima tuga više neće naći stan.