Sjećam se, Gospodine, tih dana kada je moje srce gorjelo. Sjećam se tih dana kada bih predala sve Tebi, a ništa ostavila sebi. Kada me nije bilo strah što će netko reći ili kako će na kraju sve završiti. Kada su najčešće riječi na mojim usnama bile: “Isuse, misli Ti”. Kada mi je krunica bila najjače oružje, a Biblija izvor života. Ali nema toga više. Sve ono što me nekada činilo jakom, danas ima toliko malo vrijednosti u mojim očima. Dogodi se dan kada mi je potrebna samo Tvoja prisutnost, samo Tvoj pogled. I bude tako. Ispuniš mi dan svojom prisutnošću. Stvarno je lijepo osjetiti sreću. Lijepo je radovati se u Tvojoj prisutnosti. Lijepo je danas biti s Tobom. Ali što ću sutra? Što ću kada oluje ponovno dođu? Što ću kada se osmijeh zamijeni suzom? Što ću kada moja leđa ponovno osjete težinu križa?

Ponekada samo želim Tvoj zagrljaj. Zamislim Tvoje ruke kako brišu moje suze, Tvoj glas kako poručuje da se ne bojim, Tvoj pogled pun utjehe i mira. Onda se samo sjetim Tvojih učenika. Sjetim se njih koji su svaki trenutak provodili s Tobom. Bili su tako sretni i sigurni u Tvojim rukama. Šimun, Andrija, Ivan, Marija Magdalena… Svi su znali boju Tvoga glasa. Znali su kako Ti zvučiš kada si ljut, a kako kada si sretan. Vidjeli su Tvoj osmijeh. Čak su se smijali zajedno s Tobom. Vidjeli su izraz Tvoga lica dok činiš brojna čudesa. Ali ja ne znam… Ne znam boju Tvoga glasa, ni izraz Tvoga lica. Ne znam boju Tvojih očiju, ni kakav je dodir Tvoje ruke. Ali zaljubljena sam. Zaljubljena u Tvoju ljubav. U Tvoju dobrotu. U Tvoje lice iako ga ne vidim. U Tvoje ruke iako ih ne osjetim. U Tvoj glas iako ga ne čujem. Iako znam da nisam ni blizu spasenja, da treba toliko vjere i toliko čekanja da dosegnem ono što su dosegnuli Tvoji učenici, opet Te želim.

Da sjedneš pored mene, da razgovaramo, da staviš ruke na moje rame i kažeš mi da će sve biti u redu. Da vidim Tvoj osmijeh samo jedanput. Da vidim Tebe kao što vidim ljude oko sebe. Da svaki strah prođe dodirom Tvoga zagrljaja. Jer u Tebi vidim spas. Samo u Tebi… Nekada kao da ni ne čuješ taj vapaj moga srca. Kao da ignoriraš svaku suzu koju žarko želim da upravo Ti obrišeš. Ne želim ljude ili lažne osmjehe. Ne želim lažne utjehe i zagrljaje. Želim Tebe. Želim da ponovno moje srce gori samo za Tebe. Da slomiš sve okove i da ja ostanem u Tebi. Žeđam. Samo mi treba vode. Tvoje vode. Samo mi treba Riječ.