Hvaljen Isus i Marija!
U subotu, 4.9. naša Frama se zaputila u Međugorje na vječne zavjete. Bilo je njih 6, a među njih 6 bila su dvojica naših bivših framaša, naših Širokobriježana☺️. Mi smo imali svoj program. Polazak za Međugorje je bio u 14:45. Kada smo se svi skupili na kolodvoru, zaputili smo se prema Međugorju. Prije puta smo se pomolili našem sv.Franji da nas čuva. Kada smo stigli u Međugorje prvo smo išli u zajednicu Cenacolo gdje smo slušali dva svjedočanstva. Prije svjedočanstva gledali smo kratki film o zajednici. Prikazano je kako se zajednica širila na sva područja, a jedno od tih područja je i Međugorje.
Poslije kratkog filma, dva čovjeka su nam ispričala kako su oni ušli u zajednicu i šta im je zajednica donijela u životu. Jedan je bio ovisnik o kocki. Mislio je kada nađe svoj posao da će prestati s tim, međutim to naravno nije bilo tako. Ubrzo njegova majka saznaje za zajednicu Cenacolo. Predložila mu je odlazak tamo, na što joj je on rekao da je luda i da neće ići tamo. No ipak, nakon nekog vremena, kad je vidio da nema izlaza, odlučio je otići. Danas kaže da mu je zajednica donijela puno toga.
Drugi je bio ovisan o drogi. Bio je previše materijalan. Sve je gledao tim očima. Ispočetka je sve bilo super, no nakon nekoliko, prijatelji ga napuštaju, upada u tučnjave, završava na policiji. No kako je imao dobra poznanstva i veze s policijom, lako se izvukao. Nakon svega toga, odluči otići u Njemačku da započne novi život. Nakon odlaska gore, sve se vraća kako je i bilo. Jednog dana dok se tukao, pada s mosta, lomi kralježnicu i ostaje nepokretan. Doktori mu govore da će ostati u kolicima čitav život. Ipak Bog je tu djelovao. Na nagovor svoje tetke odlazi u zajednicu Cenacolo. Nije bio baš oduševljen, ali ono što je Bog učinio preko toga bilo je veliko. Htio je izaći jer nije više mogao bez cigareta i svega onoga s čim se vani služio. Odlučio je otići, no ipak njegov “anđeo čuvar” mu je rekao da još samo ode na Brdo ukazanja, pa da onda ide. Naravno, njemu je bilo to smiješno. Kako će se nepokretan ići gore penjati…
Naposljetku ga je “anđeo Čuvar” ponio na leđima do Gospe. Kada je došao, kleknuo je i rekao Gospi:
-Ako si stvarna i ako se ukazuješ, molim te još samo ovaj put mi pomozi- i izmolio je Zdravomariju… Od tog trenutka nikad više nije imao problema sa kralježnicom, a poslije toga (tjedan dana) je zaigrao i nogomet. ☺️
Poslije ovih velikih svjedočanstava imali smo malo slobodnog vremena, a nakon toga je uslijedila sv. Ispovijed, svečana sv.Misa i klanjanje. Sv. Misu je slavio fra Miljenko Šteko (provincijal hercegovačke franjevačke provincije). U svojoj propovijedi je rekao kako je ovo velik dan za sve nas, a pogotovo za njih i njihovu rodbinu. Zahvalio se roditeljima što su ih rodili i što su njihovoj provinciji i Crkvi darovali nove pastire. Rekao je kako su svačiji putevi različiti, ali je Nebo po Božjem planu svima nama zajedničko odredište. Za kraj im je rekao da im Međugorje ostane u trajnom sjećanju kao mjesto izvora i bistre rijeke, gdje uvijek mogu navratiti. ☺️
Nakon svečanog misnog blagoslova, ostali smo na klanjanju. Mir i tišina su “odjekivali” Međugorjem. Pred Gospodinom smo svoje glave pognuli i zahvalili na našim novim pastirima i na prilici da budemo dio tog svečanog dana.
Poslije klanjanja, smo se zaputili svojim kućama. Kao i uvijek, smijeh i pjesma su odjekivali autobusom. ☺️
Mir i dobro!