Volim te. I love you. Ich liebe dich. Te amo.
Jesu li nam poznate ove riječi? Toliko su značajne da ih prepoznajemo na raznim jezicima. Posebno se u ovom mjesecu tim riječima izražavala ljubav drugoj osobi, ali i Kristu, polazeći s Njim na korizmeni put.
Navikne se čovjek često na te riječi. Olako ih izgovaramo i primamo. Koliko smo puta zastali kada na whatsappu stigne poruka: „Volim te“? Kolikog li blagoslova kada znaš da netko u tom trenutku misli na tebe. Koliko puta smo bili zagrljeni bez ijedne izgovorene riječi? Ili bili u nečijim tišinama? Zar se tu ne susrećemo s cjelokupnom čovjekovom egzistencijom, s Te amo, gdje bivamo i dopuštamo da drugi bivaju; ljubimo i dopuštamo biti ljubljeni.
Kada ih izreknemo, postanemo svjesni njihove vrijednosti ili bezvrijednosti, dubine ili plitkoće. Istinski ih možemo izgovoriti onim osobama s kojima smo duboko povezani. S kojima smo prošli, njihove i svoje, uspone i padove, ono lijepo i manje lijepo, jer s njima te riječi postaju žive. Te dvije riječi ne trebaju biti glasne, one su tu ili nisu, ako jesu onda čuvaju i ljube. U ljubavi se očituje Ljubav. On ljubi kroz drugog i mi ljubimo kroz Njega. Kroz te riječi dajemo osobi da vidi dobre i loše strane nas, dajemo joj izbor da nas zavoli i mi biramo voljeti. Volim te jer te znam. Kako je dragocjeno imati osobu kojoj možeš reći da je voliš, kojoj možeš izgovoriti „riječ na lj“. U kojoj možeš ljubiti Život. Čovjeku je potrebno malo, a neizmjerno veliko, da ljubi i da osjeti da je ljubljen. Neka te riječi danas budu podsjetnik važnim osobama u našem životu, našim zaklonima u olujama. Čuvajmo te riječi i čuvajmo osobe za te riječi.
Nekada je teško ljubiti, ogoliti se pred drugim, priznati se malim, ranjivim, potrebnim ljubavi. Ali zar nam to nije darovano? Zar nas netko prije nije uzljubio i dao nam da ljubimo?
U ovo vrijeme korizme Isus nam postavlja pitanje: “Ljubiš li me?“. Hoćemo li Mu moći reći, kao Petar, Isuse Ti znaš da Te volim ? Jesmo li Mu blizu? On nas čeka u ljudima s kojima živimo i radimo, u obitelji, školi, odnosima, na poslu… To su gladni i žedni kojima je potreban suputnik i supatnik, kojima je potrebna Veronika i Šimun. Ljubeći njih dolazimo bliže Njemu, kako bi Mu na kraju križnog puta mogli reći: Isuse Ti znaš da Te volim. A On, raširenih ruku, u tišini, na križu i s križa govori: LJUBIM TE!