Tako malo nam treba da budemo sretni. Sreća se krije u jednom pogledu, jednom osmijehu i u jednom zajedništvu. Kada se spoje ljudi puni ambicije i čvrste vjere, čovjekovo srce postaje ispunjenije. Ta ambicija s početka traje i danas.

Sama pomisao na jedan tako velik projekt, poput živih jaslica, činila nam se samo kao dobra ideja koja se rodila na seminaru posta, molitve i šutnje u Bijelom Polju. Kroz zabavu smo počeli “glumiti” žive jaslice no, tada je to bila samo ideja uzrokovana dobrom zabavom. Malo po malo, datumi odmiču, vrijeme prolazi, a ambicija i dalje postoji.
Približava se prosinac. Pripreme polako počinju, glumci se pronalaze, a rasvjeta i ozvučenje se dogovaraju.

Prva je proba počela, za njom su došle i ostale te kroz smijeh i zabavu dolazimo i do generalne tj. zadnje probe.
U svima nama javlja se uzbuđenje, misleći da će se taj projekt stvarno ostvariti.

Kako se bliži predstava, rastu i ambicije, ali i sumnje. Tih dana često se gledala prognoza no, vidjevši oblake i kišu, naša srca počela su još jače moliti. Vrijeme nije bilo na našoj strani, ali čvrsta vjera i molitveni lanac davali su nam snagu.

Konačno dolazi i taj dan, ta velika ambicija kao da se počela smanjivati. Iako su svi uvjeti govorili da nema ništa od predstave, a mi smo im nakratko povjerovali, uvijek je postojala osoba koja je svojom pozitivnom energijom oblake otjerala, a nama nadu povratila.

Skupili smo se na Brigu te počeli s pripremama. Krajičkom oka gledali smo u oblake, koji su ubrzo postali sve crnji.
Kiša je počela padati, ambicija se malo izgubila, a osmijeh na licu polako je nestajao.

Crkva, do tada prazna, napunila se ljudima s velikim pouzdanjem. Poput male djece došli smo pred Boga. Puni sumnji, svoju vjeru i svoje strahove predali smo Djetetu koje se treba ubrzo roditi. Došli smo i Majci koja nas je čekala ispruženih ruku.

Nakon tog susreta okupili smo se i vani, moleći da ne bude naša volja već Njegova. Kiša je sve jače padala no, ubrzo je stala. Ljudi su se počeli okupljati i tako je naš Brig odisao jednom toplom atmosferom ispunjenom molitvom.
Na samom početku kiša je počela rositi, ali se nitko nije obazirao na nju jer je naš pogled bio usmjeren na Isusa, na Njegovo rođenje. Kiša je prestala, a mi smo puni žara čekali naš nastup. Onaj pljesak koji nam je publika uputila, mi smo proslijedili Bogu jer bez Njega ničega ne bi bilo. Nakon što smo se zahvalili svima i tako završili s našom predstavom, kiša je počela padati, a mi smo joj dali potpuno dopuštenje.

Taj dan zapečaćen je u našim srcima te će ostati u lijepom sjećanju, sjećanju na malo čudo. Ali sve da je i Brigom vladala najveća oluja, mali bi se Isus rodio u skromnoj postelji naših srca.
Hvala svima koji su sudjelovali i podržali ovaj projekt. Posebno hvala fra Zlatku koji je ovo organizirao i uvijek bio tu kad smo ga trebali.

Sve vas, koji niste bili u mogućnosti doći, pozivamo da dođete večeras, 27. prosinca, na drugu izvedbu, nakon večernje mise u 18h.

Mir i dobro!