Zrake Svjetlosti

“Ako možeš biti zvijezda na nebu, budi zvijezda na nebu! Ako ne možeš biti zvijezda, budi oganj na planini, budi svjetiljka u kući” (L. Eliot)

Vjera nas uči da Boga možemo spoznati na različite načine. Osvrnemo li se malo oko sebe i bacimo oko na sklad koji nas okružuje, zaključit ćemo da priroda nije nastala slučajno ili sama od sebe, već je to djelo velikog umjetnika, inženjera, znanstvenika… On se pobrinuo da sve funkcionira savršenom točnošću. Sve je tako lijepo isplanirao, sve drži pod kontrolom i svakog trenutka iznova stvara. Potrebno je samo otvoriti oči i znati pogledati; ne površno, nego dubinom svoga bića. Međutim, prije sveg stvaranja Bog je stvorio svjetlost.
„U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.“ (Post 1, 1-5)
Vidimo, dakle, da nam bez svjetlosti ništa ne bi bilo vidljivo. Ne bismo uopće mogli vidjeti bilo što da nema svjetlosti koja osvjetljava i obasjava, a bez nje ne bi bilo ni boja koje sve to upotpunjavaju. Kakav bi uopće bio život bez boja i svjetlosti? Upravo na to upućuju festivali svjetla koji se organiziraju u mnogim gradovima diljem svijeta, a jedan takav se prošlog tjedna održao u Zagrebu. Umjetnici svjetla koriste gradske trgove, šetališta i zgrade kako bi izrazili čaroliju svjetla. Odjednom sve postane drugačije i šarenije. Umjetnost prelazi iz muzeja na ulice, među ljude.
Upravo takva svjetlost trebamo biti i mi sami. To nam je poziv i poslanje. Grijati, svijetliti i izgarati. Biti kvalitetni graditelji. Biti vezivno tkivo/cement među blokovima. Unositi svjetlo (život) tamo gdje ga nema. Biti zraka Kristova svjetla i odražavati Njegovu svjetlost baš kao što Mjesec nema svoju svjetlost, već reflektira svjetlost Sunca. Evanđeosko svjetlo koje imamo ne bi smjelo ostati skriveno, nego postati primjer i poticaj drugima da i oni mogu napustiti tamu i ući u Svjetlost.
Isus svim ljudima nudi put spasenja i svjetlost da ih vodi. Ne nameće nam svoju volju i ne ulazi na silu u naš život, već strpljivo čeka da Mu otvorimo svoja vrata. Čeka da i mi, uz Njegovu pomoć, krenemo osvjetljavati životne puteve drugih ljudi usmjeravajući ih prema smislu postojanja koje se ostvaruje Uskrsnućem; da Njegova svjetlost svijetli po našim riječima i dijelima.
„Ako želimo da ljudi čuju poruku ljubavi, moramo je poslati u svijet. Da bi svjetiljka gorila, moramo u nju dolijevati ulje.“ (Majka Terezija)
I za kraj, evo nešto i od našeg sv. Franje
„Gospodine, učini me oruđem svoga mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, da donosim praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo!
Gdje je zabluda, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
GDJE JE TAMA, DA DONOSIM SVJETLO!
Gdje je žalost, da donosim radost!“