Ti si ljubljen.

Koliko god misliš da nisi. Koliko se god bojiš padova, prezireš ih, koliko god želiš ne biti u svojoj koži, koliko god misliš da ne zaslužuješ neke stvari u životu.

Ti si ljubljen.

Koliko god ne želiš biti ti, koliko god se sakrivaš iza sebe, grizeš se u sebi i ne znaš naći izlaz. Kad se bojiš svoje sjene, kad se bojiš života.

Ti si ljubljen.

Koliko god imao godina, kakav god bio tvoj stav, boja tvojih očiju, tvoji strahovi, tvoje suze i neuspjesi. Kakav god bio ti kad si sam, onda kad si u istini pred sobom i pred Bogom.

I tada…

Ti si ljubljen.

Kako god se odnosio prema samom sebi, koliko god te kažnjavali i uvjeravali da ne vrijediš oni koji su u sebi slabi. I kad povjeruješ u riječi osude i kad se ne možeš sastaviti i misliš da nisi ljubljen.

Ti si ljubljen.

Kad čuješ vrijeđanje i prineseš ga srcu, kad misliš da nikog nema da čuje tvoju bol. Kad sumnjaš u sebe, u druge, u Njega. Kad ne želiš živjeti u ovakom svijetu u kojem ne vidiš ljubav…

Ti si ljubljen.

Kad se najviše raduješ, kad zaboraviš tko si, čiji si, kad ne znaš zahvaliti i ne sjetiš se izmoliti. Kad uopće ne zaslužuješ biti ljubljen i sam to znaš…

I tada…

Ti si ljubljen.

Kad se postidiš samog sebe, kad osjetiš jako lupanje srca i nečiji oštar pogled, kad je svijet grub i čovjek nemilosrdan, kad poželiš da te nitko ne zna, da nikoga ne znaš.

Ti si ljubljen.

I kad ne misliš da jesi, kad ne zaslužuješ da jesi.

Ti si ljubljen.

Jer jedna te Ljubav uzljubila i prije nego što si znao što je ljubav. Jednom te uzljubila i da, svakog dana ti ponavlja da si ti ljubljen.