Dragi dnevniče,
ponekad mi se čini
da živimo u zamaskiranom svijetu.
Svatko kao da nosi
neku svoju masku
i njome se predstavlja
ili boljom
ili lošijom verzijom sebe.
Pa se onda zapitam:
ima li ičije lice otkriveno?
Ima li onih svojih, originalnih ljudi?
Jesam li ja u svijetu prava verzija sebe
ili pak glumim scenarij
koji mi svijet i drugi nameću?
Teško je biti originalan,svoj.
Osude samo čekaju da napadnu takve…
Ali i Njega su sudili…
Ako su mogli osuditi Njega,
koji je bio savršen u svakom pogledu,
što li će tek u meni pronaći
za lošu glasinu?
Ali neka sude!
Ljudi će uvijek pričati!
Netko mora i to.
Nije bitno!
Biram biti svoja.
Želim svijetu pokazati svoje pravo lice,
a maske ću ostaviti za maškare,
jer to im je i jedina svrha.

„Svi su ljudi rođeni kao originali, ali mnogi umiru kao kopije.” – Carlo Acutis