Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelji!

Prošlog vikenda, od 10. do 12. listopada, održan je područni seminar za animatore u Domus Pacis u Međugorju pod geslom: ,,Sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!” (Ef 4,1). Iz naše Frame sudjelovale su Andrea Vranješ, Magdalena Ćorić i Iva Naletilić.

Kao i svaki drugi, tako smo i ovaj seminar započeli slavljenjem svete mise u crkvi sv. Jakova, nakon čega je uslijedila večera i upoznavanje. Naposljetku, imali smo predavanje područnog duhovnog asistenta fra Ivana Hrkaća. Promišljali smo o životu u tami bez Svetog pisma i molitve. Upalivši svjetlo, taj smo dan upravo tako i zaključili – molitvom.

Idući dan započeli smo, naravno, molitvom, zatim doručkom, a potom predavanjem – ovoga puta psihologice Ive Sesar.  Nakon nje slijedila su kružna predavanja područnog vijeća: Ive Šarac, Andree Boras i Marte Vlašić. Radilo se o tome da su tri grupe u isto vrijeme imale predavanje, a kada bi jedna grupa završila, išla bi dalje k drugom predavaču. To jutro smo se doticali raznih tema i svih segmenata puta animatora. Nakon pauze slijedile su radionice u tri grupe, od kojih je svaka obrađivala jednu formaciju u Frami. Kroz takav rad učili smo i o sebi i o drugima, razmjenjujući mišljenja te dajući malo kreativnosti i truda na papir. Uslijedila je zabavna večer ispunjena igrama te potom i klanjanje, s kojim završavamo i drugi dan.

Treći dan također smo započeli molitvom i doručkom, nakon kojeg je uslijedilo naše zadnje predavanje koje je održala Josipa Begić, čiji je bogati put kroz Framu vrijedilo poslušati. Kao i uvijek, skoro zadnja točka ovog seminara bila je plenum. Tada smo svi sjedili u krugu i svatko je iznio svoj dojam o tome kako je proveo vikend. Meni je ovaj seminar stavio na srce da ne zaboravim da je animator služba, gdje smo mi tek mali čovjek čije srce jedva stane u male grudi, a ne boji se sebe dati za drugoga. Dotaknuti nekoga znači zadužiti tu osobu da i ona dotakne drugu. Svi smo pozvani činiti nevidljive, ali potrebne stvari. Zadnja točka bila je sveta misa. Sve što je započeto s Gospodinom, s Njime i završava. I na kraju, naravno, ručak, nakon kojeg smo svi krenuli radosni i ispunjeni svojim domovima.

Do idućeg puta – Mir i dobro!